Piše: Mostafa Farhat
Ruski rat u Ukrajini se odužio i vjerovatno će još potrajati, što nameće pitanja o načinu na koji Rusija vodi rat i efikasnosti njenog oružja te koliko je bila uspješna ili neuspješna u ostvarivanju svojih strateških ciljeva.
Slijedi intervju s alžirskim novinarom Akramom Khariefom, specijalistom za odbrambena i sigurnosna pitanja i osnivačem web stranice Mena Defense, koja se bavi vojnim pitanjima bliskoistočne i sjevernoafričke regije. U nastavku će nam reći nešto više o procjenama ruskog vojnog učinka, polemikama o upotrebi nuklearnog oružja, ratnim scenarijima i čemu to sve može voditi.
Šta znači povlačenje Rusije iz Hersona u vojnom smislu? Je li to taktičko povlačenje ili je u pitanju poraz ruskih snaga?
– Rusko povlačenje sa zapadne obale rijeke Dnjepar u gradu Hersonu smatra se gubitkom s vojne tačke gledišta i nije riječ o taktičkom povlačenju, iako je cilj ovog povlačenja zaštititi ruske snage u tom izoliranom području kojem su prijetile poplave u slučaju eksplozije brane Kakhovka.
Prema mom mišljenju, ne smatram da ovakav potez Rusije dolazi u kontekstu korištenja pregovaračke karte s Ukrajinom i može se reći da je ono što se dogodilo najveći poraz Rusije u borbi od 1991. godine.
Čuli smo brojne analize zapadnih stručnjaka koji su kritizirali ruski vojni učinak. Govorili su o neuspjehu moskovskih strategija u vođenju rata, kao i o superiornosti zapadnog vojnog arsenala i obavještajnih podataka u odnosu na rusko oružje. Šta mislite o tome?
– Ne može se reći da je ruska vojna izvedba loša ili neučinkovita, ali se ruska politička učinkovitost smatra katastrofalnom. Ruski predsjednik Vladimir Putin procijenio je da bi ruska vojska mogla podnijeti teret “čistog rata” protiv neprijatelja koji brani svoju zemlju i može koristiti bilo koju metodu za oslobađanje svojih teritorija.
To je bila pogreška Moskve od prvog dana, odnosno, nije slijedila klasične planove 20. i 21. stoljeća koji se oslanjaju na neutralizaciju logističkih mogućnosti neprijatelja, odnosno neutralizaciju neprijateljskih mogućnosti kretanja, korištenja energije i njegovu sposobnost korištenja komunikacijska mreža.
Ruska vojska na početku rata nije gađala cestovnu, željezničku, energetsku ili prometnu mrežu, pa je snosila teret ove pogreške (prema vojnoj procjeni daleko od moralne prosudbe rata). Time je dala ukrajinskoj vojsci, koja se pripremala zadnjih osam godina, priliku da vodi bitku protiv nje.
Pojedini kažu da je rat dokazao nadmoć zapadnog oružja u odnosu na rusko. Smatrate li da je to tačno?
– Ne slažem se sa stručnjacima koji kritiziraju kvalitetu ruskog oružja i smatraju ga neučinkovitim. Ukrajinska vojska se efikasno suprotstavila ruskim snagama koristeći ruske vojne sisteme, uključujući sistem protivzračne odbrane S-300 i sistem protivzračne odbrane Buk, a oba sistema su proizvedena u Rusiji.
Također, najveći artiljerijski kapacitet činila je artiljerija naslijeđena iz Sovjetskog Saveza, kao i oklopna vozila koja je koristila ukrajinska strana, a smatraju se oklopnim vozilima ruske proizvodnje.
Ono što je američka i zapadna podrška općenito dodala svemu tome je tehnologija, budući da je Ukrajina dobila moderne komunikacijske sisteme kao što je Starlink, koji se smatra jednom od najmoćnijih tehnologija danas unutar ukrajinskog vojnog sistema. Bilo koji pripadnik ukrajinske vojske opremljen Starlink antenom može poslati detaljne informacije vojnoj komandi ili na bilo koje drugo mjesto.
Prema mojoj procjeni, Sjedinjene Američke Države i zapadni svijet prodavali su iluziju preko medija i vojnih stručnjaka o efikasnom oružju, poput oružja Javelin i Stinger. Ukrajina je snabdjevena desecima hiljada komada tog oružja, ali je njegova efikasnost na terenu bila vrlo ograničena.
Kako možemo ocijeniti učinak ruske vojske?
– Da bismo ocijenili učinak bilo koje vojske na bojnom polju, prvo moramo pogledati ishod. Danas vidimo da je Rusija napala ukrajinsku vojsku s oko 120 do 150 hiljada vojnika naspram oko 300 hiljada opremljenih i obučenih ukrajinskih vojnika. Bitka je počela, a omjer snaga je iznosio jedan ruski vojnik naspram dva ukrajinska vojnika.
Ako posmatramo broj poginulih, prema nekim izvorima, uključujući i samog ruskog predsjednika Vladimira Putina, ishod je jedan poginuli ruski vojnik u odnosu na šest ukrajinskih vojnika. To nam prije svega otkriva koliko ukrajinski vojnici očajnički žele braniti svoju domovinu, dok nam s ideološke tačke gledišta otkriva da se ukrajinska vojska oslanja na patriotski duh, te da se ukrajinski narod postrojava oko svoje vojske i prihvata gubitke, ma koliko oni bili teški.
Ruski vojni učinak je, prema mojoj procjeni, dobar, ali odsutnost ideologije s ruske strane nije joj omogućila da napravi efikasne poteze na terenu.
Ruski učinak je moguće posmatrati i u smislu materijalnih gubitaka, pa tako vidimo da tas prevaže u korist Rusije jer su ukrajinski gubici veći.
Također, primjećujemo da Rusija, od početka rata do danas, nije bila u stanju kontrolirati ukrajinski zračni prostor, iz čega možemo zaključiti dvije stvari: prva je da ukrajinska vojska dobro koristi uglavnom ruske protivzračne sisteme, i drugo, izrazito velika podrška Zapada i NATO-a u lociranju ruskih ciljeva, korištenjem AWACS-a i drugih izviđačkih letjelica koje lete iznad ukrajinske granice i Crnog mora.
Ovdje se nameće pitanje o ruskom oružju – koje su njegove prednosti i slabosti?
– Jedna od prednosti ruskog oružja je u tome što je lako za korištenje i što se može brzo upotrijebiti. Rusko oružje je ubojito na terenu, ali ima i slabosti, uključujući problem komunikacije, mogućnost daljinskog upravljanja na bojnom polju, te nepreciznost u razlikovanju neprijateljskih od prijateljskih jedinica na terenu, za razliku ukrajinske vojske koja ima podršku Zapada.
Ruska avijacija također nema mogućnost korištenja projektila i granata u bilo koje vrijeme i pod bilo kojim okolnostima, kao što su borbe noću ili u uvjetima slabog osvjetljenja. Zbog toga su ruski avioni prisiljeni letjeti niže kako bi tačno locirali svoje mete, a to ih čini ranjivima na ukrajinsku protivzračnu odbranu.
Problema ima i u ruskoj mornarici koja je izgubila raketnu krstaricu “Moskva”, te se suočila sa velikim napadom autonomnih plovila u luci Sevastopolj. To znači da su njene vojne performanse bile loše, zbog čega je postala ranjiva na napade.
U posljednje vrijeme ozbiljno se govori o prijetnjama mogućom upotrebom nuklearnog oružja s ruske strane, kako to navodi Zapad, te s ukrajinske strane, kako to navodi Rusija, koja je upozorila na upotrebu ‘prljavih bombi’. Koliko su takve nuklearne prijetnje ozbiljne? Može li to predstavljati prekretnicu u ovom ratu?
– Ne mislim da ruska vojna doktrina dopušta upotrebu atomske bombe, čak i ako ima ograničen učinak.
Vidjeli smo da Rusija od prvog dana rata pokazuje namjeru da smanji ljudske i materijalne gubitke koji se tiču civila, tako da ne vjerujem da će upotrijebiti smrtonosno oružje kao što je atomska bomba.
Što se tiče “prljave bombe”, za koju je Rusija tvrdila, i to na najvišoj razini koju predstavlja njen predsjednik Putin, da će je Ukrajina upotrijebiti, nakon čega je pokrenula veliku diplomatsku i medijsku kampanju da upozori na istu, smatram da Kijev, ako je ikada prije imao namjeru da je upotrijebi, sada to neće učiniti. Sve ovo govorim na temelju “ruske optužbe”. Zato ne mislim da će nuklearno oružje biti prisutno u ovom ratu.
Ima li Rusija još vojnih aduta koje još nije iskoristila u ovom ratu? Koji su vojni scenariji su još mogući?
Rusija može pokrenuti totalni rat protiv Ukrajine, tako što će napasti na svu infrastrukturu kako bi paralizirala živote civila i vojnog osoblja. Time bi se tempo eskalacije pojačao više nego sada, a to bi dovelo do kolapsa strukture političkog vodstva u Ukrajini, kao i prekida svih logističkih mreža u ratu te učinilo da prve linije ukrajinske vojske postanu slabije i podložne uništenju.
To ostaje jedan od mogućih scenarija koji nije isključen. Vjerujem da će Rusija produžiti ovaj rat i iskoristiti zimu za pomjeranje i pozicioniranje, jer ima veću sposobnost manevriranja i kretanja od ukrajinske vojske.
Također očekujem da će ruska vojska krajem decembra pokušati povratiti neka područja ili se vratiti svom izvornom planu, a to je kontrola regije Donbas, prenosi AJB.
