Beograd i Priština svaljuju krivnju jedni na druge, ali ključna pitanja o organizatorima i nalogodavcima dalje su neodgovorena, iako je Milan Radoičić iz kosovske Srpske liste u međuvremenu preuzeo odgovornost. Slučaj je za N1 rasvijetlio iskusni srpski analitičar Dušan Janjić.Pet dana je prošlo od vjerojatno najtežeg sukoba koji je izbio na Kosovu od njegovog proglašenja samostalnosti 2008. Četvero ljudi je ubijeno, najmanje trojica srpskih napadača s Kosova i jedan kosovski, odnosno albanski policajac. Još je nekoliko policajaca i militanata ranjeno u oružanom sukobu koji je izbio u selu Banjska na većinski srpskom sjeveru Kosova između dobro naoružane, ali malobrojne srpske paravojne skupine koja je postavila barikade i kosovske policije koja je naletjela na njihovu zasjedu, ali ih ubrzo nakon toga okružila i nadvladala. Policija je uhitila osam napadača i njihovih navodnih pomagača, ali većina je uspjela pobjeći.
Ubrzo nakon fatalne razmjene vatre uslijedila je razmjena krivnje između Beograda i Prištine, ali i nizanje pitanja na koja i dalje nema jasnih odgovora. Dok su kosovske vlasti proglasile srpske gerilce teroristima, u Srbiji i Republici Srpskoj u BiH je proglašen dan žalosti, a u srpskim općinama na Kosovu tri dana žalosti.
Vučić je u intervjuu za Radioteleviziju Srbije u srijedu izjavio da za njega trojica srpskih napadača koje je kosovska policija ubila u oružanom obračunu “nisu teroristi”, već “obiteljski ljudi”.
“Bez obzira na to što albanski policajac, po slovu zakona i Briselskom sporazumu od prije 11 godina, nema što tražiti na sjeveru, nema opravdanja (za ubojstvo) i za to će naši organi poduzeti odgovarajuće korake,” rekao je Vučić za RTS, naglasivši da su svi nastradali “obiteljski ljudi”.
Milan Radoičić preuzeo odgovornost, negira da je Beograd umiješan
Pokušao je opravdati njihovu paravojnu akciju navodeći da je kosovskim Srbima “dozlogrdio teror Albina Kurtija” i prištinskih vlasti i da je “narod na rubu ustanka”. Uz ogradu da je “ubojstvo albanskog policajca za svaku osudu”, konstatirao je da on “po slovu zakona i Briselskom sporazumu od prije 11 godina, nema što tražiti na sjeveru” i prkosno poručio da “Srbi neće sjesti u traktor” te da “neće biti kolone kao iz Gorskog Karabaha, iako to svi očekuju i tome se nadaju”.
No prema tvrdnjama kosovskih vlasti i snimki koje su objavili kao dokaz – uključujući one iz policijskog drona koji je snimio srpske militante koji su se sklonili u manastir Banjska pred kosovskom policijom – ti su napadači imali opremu i čitav arsenal lakog i teškog oružja, uključujući eksploziv, minobacače, ručne raketne bacače, veći broj terenaca i nekoliko oklopnih transportera, a navodno ih je vodio Milan Radoičić.Kosovski ministar unutarnjih poslova Dželjalj Svečlja predstavio je snimku iz drona na kojoj se navodno vidi Radoičić kao dokaz umiješanosti Beograda, budući da je riječ o kontroverznom potpredsjedniku Srpske liste, vodeće stranke kosovskih Srba i sestrinske partije vladajuće srbijanske Srpske napredne stranke. Radoičić se, zajedno sa svojim tvrtkama, nalazi o na crnoj listi SAD-a i Velike Britanije zbog sumnje na upletenost u međunarodni kriminal.
Osim za gospodarski kriminal, u Srbiji je osumnjičen i za povezanost s ubojstvom srpsko-kosovskog političara Olivera Ivanovića, ali je u ožujku 2021. godine uhidbeni nalog povučen bez službenog objašnjenja, piše Nova.rs koja ga opisuje kao “neformalnog gospodara sjevera Kosova”. Vučić ga je, s druge strane, javno hvalio kao “čovjeka broj jedan za obranu Sjeverne Mitrovice u smislu zaštite našeg naroda”.
“Mapa terorističkog napada svakim danom sve je jasnija: Aleksandar Vučić preko Srpske liste, a ovi preko svog potpredsjednika Radoičića, poduzeli su terorističke akcije protiv pravnog i ustavnog poretka Republike Kosovo pokušavajući da destabiliziraju našu Republiku”, zaključio je Svečlja , koji je kasnije priopćio i da je “u međuvremenu potvrđeno da je jedan od ubijenih Bojan Mijailović, tjelohranitelj srpskog šefa BIA-e (Bezbednosno-informativne agencije) Aleksandra Vulina” kad je bio u posjetu Kosovu 2013.
Po Svečljinim riječima, “ova grupa je došla iz Srbije, obučavani su u Srbiji, financirala ih je i opremala srpska vojska i njena policija”, a Radoičić se prema njihovim obavještajnim saznanjima oporavlja od ranjavanja u Glavnoj vojnoj bolnici u Beogradu. Vučić je negirao da je Radoičić ranjen, ali je priznao da je u (centralnoj) Srbiji, uvjeravajući javnost da će biti ispitan. Kosovska policija je u međuvremenu izvela pretres zgrade u kojoj su Radoičićev stan i restoran u sjevernoj Kosovskoj Mitrovici te zaplijenila dva luksuzna automobila.
Radoičić se na kraju i sam oglasio – doduše, pisanom izjavom koju je pročitao njegov odvjetnik, tako da i dalje ne znamo leži li zaista ranjen u vojnoj bolnici, kako tvrde iz Prištine. Radoičić u izjavi tvrdi da je “osobno izvršio sve logističke pripreme za obranu srpskog naroda od okupatora”, ali da “o tome nije obavijestio nikoga iz srbijanskih vlasti ili lokalnih struktura” niti od njih “dobio bilo kakvu pomoć, jer smo tada već imali razmimoilaženja”. Što se stradalog kosovskog policajca tiče, njegov je odvjetnik kazao da je “poginuo od eksplozije koja nije bila namijenjena njemu ili bilo kome drugom”, a ne od metka, kako su glasili prvi izvještaji.
Ko je imao više koristi od ovog napada?
Vučić je pak za RTS argumentirao da Priština ima više koristi od ovakve eskalacije nego Beograd: “U našem odnosu s Amerikom ovo nam nije trebalo, Kurtiju jest. Kosovo je na najprljaviji mogući način iskoristilo da pridobije podršku SAD-a u ovoj situaciji.”
Na sastanku koji je u utorak održao s veleposlanicima država Kvinte – SAD, Velike Britanije, Njemačke, Italije i Francuske – Vučić je zatražio od njih da se KFOR, NATO-ov kontingent na Kosovu, snažnije angažira, odnosno da “preuzme brigu o svim sigurnosnim pitanjima na sjeveru Kosova umjesto Kurtijeve policije”.
S druge strane, Radio Slobodna Evropa (RSE) dobio je informaciju iz diplomatskih izvora da su mnoge zemlje Europske unije, na sastanku Odbora za politiku i sigurnost koji čine veleposlanici država članica EU sa specijalnim predstavnikom EU za dijalog Miroslavom Lajčakom, traže uvođenje mjera protiv Srbije ukoliko se dokaže povezanost ove države s napadima u Banjskoj.Ali tko je zapravo izveo ovu paravojnu akciju u Banjskoj koja je, očito, završila jako loše po napadače? Janjić nam odgovara: “To je Civilna zaštita koja je vrlo čudno prekomponirana, od Sjevernog odreda i ovih profesionalnih pucača. Ima ih još dolje koji se moraju izvući jer nisu stigli do Srbije, a nemaju gdje jer je KFOR sad na granici i traju njihove vježbe koje su najavljene.”
“Jasno je da je namjera bila da se izazove incident na toj cesti da bi se ušlo u selo Banjska i u manastir, tamo su već pripremili rovove, infrastrukturu i naoružanje. Očekivali su priključivanje ljudi koje je vjerojatno trebala politički mobilizirati Srpska lista i da tu naprave nešto slično Užičkoj republici u doba druga Tita (teritoriju u Srbiji koji je kratko vrijeme 1941. bio pod kontrolom partizana) dok nešto drugo ne prođe. Taj plan je propao”, tumači Janjić.
“U manastiru je u to vrijeme bilo 50 vjernika iz Novog Sada. Tipična talačka kriza. Plan je bio izazvati dramu. Bilo ih je 30, ali imali su naoružanje za 400 ljudi i trebali su se razviti do tog broja. Tu su se trebali uključiti lokalci iz tog sela, sa Zubinim Potokom kao pozadinom. To je bila njihova strategija. To nije bila klasična vojska, nisu imali svu potrebnu opremu”, dodaje srpski analitičar.
“Predsjednik nikad ne izdaje takve naredbe”
“To je na kraju moglo ići do 5 tisuća ljudi. I da je uspjelo, u ovim uvjetima bi toi bio problem”, ističe Janjić, koji sumnja da je KFOR ustvari presreo Radoičićevu akciju, ali im nakon toga i omogućio prolazak, odnosno izvlačenje dvadesetak srpskih gerilaca uz šest ranjenika prolazak, odnosno izvlačenje kroz šumu prema Srbiji u smjeru Kopaonika, gdje Radojčić ima kuće i hotele, i Novog Pazara.
“To su lokalni Srbi, ali znate što to znači lokalni? To znači da imaju lokalne dokumente. Na primjer, jedan od onih koji su uhićeni u napadu na KFOR prijavljen je u Gračanici, a živi u Beogradu i pripada vračarskom narko-klanu. Radoičić je lokalni, a živi na Dedinju”, razjašnjava Janjić: “To je kao što je bilo s Kninom i Milom Martićem. I ovdje su imali podršku izvana, a znamo tko ih je podržao – Srbija.”
“Tko je to platio? Oni su očito imali dovoljno para, bave se građevinarstvom, narko-biznisom i ostalim. Nije problem dati pet milijuna eura za oružje i za platiti tih trideset ljudi. Ostali koji bi došli bi imali dnevnice. Zna se kolike su, nisu velike. Kad su provokacije i molotovljevi kokteli, onda je 50 eura. Kad je prava borba, onda je 100 eura”, nastavlja.
Ključno pitanje koje se nameće je, međutim, od koga su tačno dobivali naredbe – od Vučića ili od nekog drugog?
“Predsjednik nikad ne izdaje takve naredbe. Tu su uvijek uključeni dijelovi institucija – neki iz BIA-e, neki iz žandarmerije, to koordinira neki načelnik, možda Vulin, pošto on voli biti Che Guevara”, ocjenjuje naš sugovornik, ali odbacuje mogućnost da Vučić nije ni znao za plan, već da je akcija izvedena njemu iza leđa: “On je bio relativno obaviješten, ali ne potpuno. On glumata da kontrolira situaciju, ali nije toliki idiot. Takav idiot, doduše, jest Vulin.”
Još jedno pitanje o kojem se ovih dana intenzivno raspravlja je jesu li ruske službe, vojska ili plaćenici bili uključeni u provedbu ili organizaciju ove operacije. Ministar Svečlja je u intervjuu za Associated Press dao do znanja da kosovski istražitelji ispituju moguću umiješanost Rusije, a da na to upućuje rusko oružje i oprema i drugi dokumenti,piše N1
“Radojčić je Arkan, da nađemo usporedbu. To je to”, povlači Janjić još jednu paralelu s ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini: “Ako Vučić nije imao kontrolu, to je još opasnije. Ali odgovoran je, ako ništa drugo, po zapovjednoj liniji.”
“I on je vodio politiku reciprociteta kao i Kurti. Je li to radio idiotski, bez plana B? Jest. Ne možeš izvući Srbe iz institucija i onda tražiti zajednicu općina. Naravno da onda dobiješ sigurnosni vakuum. A onda dođe Kurti i Nijemci i Francuzi mu kažu, pravi ti novu realnost po svojim zakonima”, kritičan je Janjić prema svima uključenima.
