Žena razglasom tjera kupače iz mora, a on za njima maše lopatom, samo su neki od novinskih naslova koji su objavljeni o istom čovjeku i njegovoj porodici proteklih godina.
“Danas smo imali relativno bliski susret sa primatom! Dva mala djeteta, žena i ja smo išli na Pudaricu, preko kamenih stepenica. I pošto je bila puna, išli smo preko stijene na onu malu plažicu sa pećinom, prema onom uzurpatoru.
I sin od 4 godine je htio vidjeti što piše na natpisu na onoj ogradi i samo smo se približili na kojih tridesetak metara od te ograde, dakle ne baš pretjerano blizu onoj ograđenoj plaži i onaj dobro znani opjevani pacijent je počeo nedefinisano vikati na nas i mlatarati rukama k’o čimpanza. Uglavnom, nismo ni išli dalje, povikao san mu nešto tipa ‘neka dođe dolje ako je frajer’. I to je bilo to, ni glasa više, ostali smo na toj plažici cijeli dan. Nama više nisu, ali u nekoliko sati, koliko smo bili tamo, on i njegova žena urlali su tako na dvadesetak ljudi. I to se apsolutno niko nije približio ni na 50 metar od ‘njegove’ plaže, piše “Morski” ispovijest kupača.
Prisutni9 na plaži je nastavio pričati o incidentu:
“U pitanju su bili: djeca koja rone, ljudi na SUP-ima u prolazu, na luftmadracima, neki se nisu ni približavali plaži. Ljudi su bili vidno šokirani i niko se s njim nije htio svađati, samo bi se okrenuli i otišli.
Sjećam se da me isti taj gađao nekakvin kamenčićima (poslije su mi rekli ljudi da ima fijandru/praćku) prije jedno pet godina. Danas za divno čudo nisam primjetio da je ikoga gađao, tako da ipak ima nekakvog pomaka valjda” kaže ovaj gost koji se pita kako to nikome ne smeta i kako to ovaj čovjek može raditi godinama i tako okupirati primorsko dobro?
Prije tri godine novinar “24 sata” Denis Mahmutović došao je do ovog čovjeka ne bi li se razjasnilo zašto to radi.
Kako primorsko dobro može biti ičiji posjed?
Tehnički gledano, plaža s koje je tjerao ljude, pripada njemu! Barem tako piše u rješenju riječke Lučke kapetanije iz 2018. koje je ustupio novinarima. Prema rješenju, u zemljišnim knjigama muškarac je vlasnik čestice koja seže sve do mora i, da skratimo neobičnu administrativnu vratolomiju, navodi se da se tu zaista radi o primorskom dobru, ali ono nije sprovedeno u zemljišnim knjigama.
Dakle, N. Š. jeste vlasnik čestice na kojoj je određena granica primorskog dobra, ali ona nije sprovedena u knjigama i zato mu nije potrebna nikakva koncesija. Prema tadašnjem rješenju lučke kapetanije, nije bio u prekršaju! Smije je koristiti, a i po potrebi ograditi, sve dok se granica primorskog dobra ne utvrdi u zemljišnim knjigama. Je li se od tada, od 2018., išta promijenilo? On kaže da nije.
“To je moje i ne dam na njega. Ako ne mogu braniti svoje privatno vlasništvo, šta mogu? Šta mi je onda još ostalo?”, pitao se tada, a vjerovatno se isto pita i danas, piše “Morski”.
