U prepunoj Gradskoj vijećnici su u četvrtak, 5. marta, nakratko “oživjele” Berta Bergman, Smilja Mučibabić, Bahrija Nuri-Hadžić, Hatidža Đikić, Katarina Kosača, Nadžida Hadžić Novak i Memnuna Vila-Bogdanić u dokumentarnom teatru posvećenom značajnim ženama porijeklom iz ovog grada.
Ovim jedinstvenim performansom organizatori su htjeli pokazati da se 8. mart danas sve više obilježava na način koji nema veze s njegovim istinskim ciljem, te da je potrebno vratiti ženu na mjesto kojem stvarno pripada.
”Imam osjećaj da vrlo često osobe koje slave 8. mart i ne znaju zbog čega je sve počelo i što to znači. Ne znaju da je taj dan bitan za žene koje su stvarale povijest, za tada tekstilne radnice koje su u tom vremenu i takvim uvjetima znale da trebaju nešto mijenjati i one su uspjele”, kaže Ifeta Ćesir-Škoro, izvršna direktorica Inicijative građanki i građana Mostara.
Ovu inicijativu prepoznali su i u mirovnom projektu PRO-Budućnost, kojima su žene kao predvodnice mirovnih procesa koji su bili reformskog tipa, uvijek u fokusu. Nakon inicijative koju su podržali godinu ranije, a u kojoj su građani Mostara potakli ideju da se razmisli o tome je li vrijeme da se mijenjaju ulice u Gradu Mostaru, odlučili su dati podršku i jednom ovakvom događaju.
”Možda će nakon ovog događaja jedan od zaključaka biti da se traži da jedna od ulica u Mostaru nosi ime po nekoj uspješnoj ženi grada Mostara. Ja koliko znam danas da nemamo takav slučaj u ovom gradu”, rekla je direktorica USAID-ovog projekta PRO-Budućnost Majda Behrem – Stojanov.
U drugom dijelu manifestacije predstavljane su žene koje danas žive i rade u Mostaru i koje su svojim primjerom pokazale kako su uspjele bez obzira na vrijeme i okruženje u kojem žive.
O sebi i svojim uspjesima govorile su Ema Badžak, Josipa Terzić Rezić, Nataša Jekić, Marija Kostić i Sanja Bjelica Šagovnović.
Sve ove žene, kako su istaknuli organizatori, predstavljaju simbol borbenosti i inspiracije bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, a njihova poruka je da se može živjeti i djelovati zajedno.
