Rekla je ovo u razgovoru za “RSE” bivša premijerka Hrvatske Jadranka Kosor.
– Postoji zastoj u dijalogu među institucijama – između dvije vlade i između Predsjedništva BiH i predsjednice Hrvatske – i nema nikakvih naznaka dogovora o otvorenim pitanjima. Meni se čini da ova generacija političara, koja vodi Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku, nije dorasla toj zadaći, smatra Kosor.
Dodaje da nije samo isključiva krivica na hrvatskim dužnosnicima.
– Za dogovor, za kompromis potrebne su dvije strane. Ja mislim da danas ni na jednoj strani nema hrabrih političara koji bi puno manje pazili na to kako će njihov lik i djelo izgledati pred njihovim biračima, a puno više vodili računao tome kako da se riješe problemi između dvije zemlje, kaže Kosor.
Misli i da položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini nije dobar te da mnogi problemi proizlaze upravo iz te činjenice.
– Nakon posljednjih izbora za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine jedan dio Hrvata u BiH smatra da nije izabran neko ko bi ih predstavljao u Predsjedništvu BiH. To je problem pred kojim ne trebamo zatvarati oči. Hrvatska ima ustavnu obavezu – i to mnogi hrvatski dužnosnici ističu – brinuti se o svim Hrvatima koji žive izvan zemlje, pa tako posebno i o Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Pri tome, hrvatska vlada mora paziti da se njezini potezi ne promatraju u kontekstu patroniziranja susjedne države. U poboljšanju položaja Hrvata u BiH nema napretka, Recimo, jednan dio Hrvata, koji je prognan za vrijeme rata, nije se vratio. Nije se vratio u Republiku Srpsku. Za to smatram najodgovornijim gospodina Dodika. A Dodik, koji se obrušava na biskupa Komaricu – najvećeg zaštitnika Hrvata u BiH – glavni je partner Draganu Čoviću koji se deklarativno zalaže za poboljšanje položaja Hrvata. To je jedan zatvoreni krug iz kojeg teško da vidim izlaz, navodi Kosor.
Smatra da HDZ BiH ne nameće Zagrebu odnos prema BiH, ali misli da su najviši dužnosnici Hrvatske i Dragan Čović vrlo usklađeni i da se međusobno podupiru.
– To je činjenica. Ne bih se nikako htjela staviti u poziciju odvjetnice HDZ-a BiH, ali činjenica je da tu stanku podupire velik broj Hrvata, državljana Bosne i Hercegovine. S druge strane, slažem se da je princip izbora predstavnika sva tri naroda u Predsjedništvo BiH isti od Dejtona do danas. Nikakvih problema nije bilo kada je gospodin Čović bio izabran u Predsjedništvo. Međutim, kada je po istom pincipu izabran gospodin Komšić taj izbor se problematizira jer mnogi tvrde da on nije izvorno predstavnik hrvatskoga naroda.
O tim činjenicama treba otvoreno govoriti, a ne stavljati ih na sto kada vam to odgovora, a kada vam ne odgovora držati ih ispod stola. Ali svakako ne treba zanemariti činjenicu da jedan broj Hrvata u Bosni i Hercegovini smatra da izborom gospodina Komšića nema svog legitimnog predstavnika, navodi Kosor i dodaje:
– Međutim, što se tiče vlasti u Hrvatskoj, prije svega predsjednice i vlade, oni moraju poštovati one koji su po zakonima Bosne i Hercegovine izabrani u Predsjedništvo BiH. Zato je za mene potpuno neobjašnjivo da nema kontakta sa gospodinom Komšićem, bez obzira tko što mislio o njemu, jer je on je u ovom trenutku predstavnik hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH. To je nešto o čemu zaista treba otvoreno govoriti. Jer, ponavljam, ništa se nije promijenilo u principima i zakonskim odredbama po kojima su birani i Dragan Čović i Željko Komšić. Naravno, za tango je potrebno dvoje. Mislim da je bila potpuno nepotrebna izjava gospodina Komšića, odmah nakon njegovog izbora, kojom je zaprijetio tužbom zbog Pelješkog mosta. Dakle, malo više razuma, malo više povjerenja i malo više strpljivosti. Ali iznad svega volje da se ide naprijed.
Na pitanje da li zvanični Zagreb podržava nastojanja Dragana Čovića za trećim entitetom u BiH, Kosor odgovara:
– To morate pitati predstavnike Hrvatske, prije svega predsjednika vlade i predsjednicu države. Ono što ja vidim i znam jeste da su se oni nekoliko puta sastajali sa gospodinom Čovićem nakon izbora na kojima on nije izabran za člana Predsjedništva BiH i da su ti kontakti redoviti. A ponavljam da kontakata sa izabranim članovima Predsjedništva nema. Zašto je to tako ne bih komentirala zbog toga što kao bivša premijerka nastojim biti što je moguće više korektna, pa o onim činjenicama o kojima nemam saznanja niti ne govorim. Ali da je gospodin Dragan Čović drag i rado viđen gost na skupovima HDZ-a u Zagebu, ali i na različitim manifestacijama koje imaju državni značaj – to je istina, kaže ona i dodaje:
– Nikome u državnom vrhu nije smetalo što je gospodin Čović bio nazočan na proslavi neustavnog Dana Republike Srpske, kada je bio odlikovan čovjek koji u Hrvatskoj osuđen za ratne zločine. Čudi me da niko iz hrvatskog državnog vrha na to nije reagirao. Za mene je tragikomično da se kao jedan od stupova zaštite Hrvata u Bosni i Hercegovini predstavlja Milorad Dodik, čovjek koji slavi osuđene ratne zločince poput Karadžića i Mladića, ljude koji su napravili puno zla i Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Činjenica je da je Milorad Dodik pupčanom vrpcom vezan za Beograd, odnosno za predsjednika Vučića koji u svakoj prigodi govori vrlo loše o Hrvatskoj i koji u nedavnom govoru uspoređuje Hrvatsku sa Hitlerovom Njemačkom. Na to plješće Dodik, a onda se drugi dan grli sa Draganom Čovićem koji bi u najmanju ruku morao na to javno reagirati. To je vrlo neobičan savez koji neće donijeti ništa od onoga što bi možda Hrvati u Bosni i Hercegovini očekivali, a najmanje će doprinijeti poboljšanju njihovog položaja.
