Kada pomislimo na planetu na kojoj potencijalno buja život, vjerovatno nam prvo na pamet padne nebesko tijelo kojim dominiraju plava i zelena boja. No naučnici se s time ne slažu te smatraju da bismo, pri potrazi za vanzemaljskim životom, trebali potražiti ljubičaste planete.
Iako se ideja čini čudnom, njen temelj zapravo počiva na Zemaljskoj biologiji. Naša planeta je zelena zbog hlorofila, zelenog pigmenta u biljkama. No, fotosintetske bakterije koje žive u uvjetima slabog osvjetljenja su obično ljubičaste boje kako bi maksimalno iskoristile infracrveno zračenje.
– Ljubičaste bakterije mogu napredovati u širokom rasponu uvjeta, što ih čini jednim od najboljih kandidata za vrstu života koja bi mogla dominirati raznim svjetovima. A zbog crvenih zvijezda bi mogle imati jako povoljne uvjete za fotosintezu – kaže astrobiologinja Ligia Fonseka Koeljo (Fonseca Coelho) s Instituta Carl Sagan na Univerzitetu Kornel u SAD, a prenosi Science Alert.
Crveno i žuto sunce
Naše Sunce spada u spektralnu klasu žutog patuljka. Njegova svjetlost je zapravo bijele boje, ali zbog pozicije na obzoru i raspršenja svjetlosti izgleda žuto (ponekad i narandžasto ili crvenkasto), pše Index.hr.
Kada se približi kraju života, Sunce će ekspandirati u divovsku crvenu zvijezdu, navodi NASA. Toliko će narasti da će doslovce progutati Merkur i Veneru, a možda i Zemlju. No, do toga je dalek put. Sunce bi trebalo žariti i paliti još nekih 5 milijardi godina prije nego što se, nakon faze širenja, smanji i postane bijeli patuljak.
Bijeli patuljak zapravo opisuje konačni stadij zvijezda male mase, među kojima je i Sunce. Iako je ono sada milion puta veće od Zemlje, bijeli patuljci su otprilike veličine naše planete.
No, Sunce ne spada u najzastupljenije zvijezde u našoj galaksiji. Najviše ima onih manjih i crvenijih koje emitiraju manje topline i svjetlosti. Crveni patuljci čine skoro 75 posto svih zvijezda u Mliječnoj stazi, stoga postoji velika šansa da se vanzemaljski život razvije na egzoplanetu koji kruži oko “crvenog sunca”.
Prikupljali razne bakterije
Naučnici s Instituta Carl Sagan su stoga krenuli katalogizirati različite oblike života kako bi utvrdili na koji način bi se oni mogli razvijati u okruženju crvenog patuljka te kako bismo ih mi percipirali, odnosno uočili izdaleka.
Hlorofil na Zemlji nije prisutan samo u biljkama, također ga imaju cijanobakterije (najstariji fotosintetski organizmi na Zemlji). To nije slučajno. Hlorofil se nalazi u hloroplastu, a smatra se da su hloroplasti nastali iz drevnih cijanobakterija koje su ušle u endosimbiozu sa ćelijom i preuzele ćelijsku ishranu fotosintezom.
No oko zvijezda s različitim svjetlosnim uvjetima mogao bi se razviti drugačiji oblik života. Stoga su Koeljo i njene kolege prikupili više od 20 vrsta bakterija koje prikupljaju svjetlosnu energiju putem pigmenta karotenoida.
Ovi organizmi dobro napreduju na crvenom i infracrvenom svjetlu, upotrebljavajući bakterioklorofile koji apsorbiraju valne duljine svjetlosti koje ne koriste biljke ili cijanobakterije te ne proizvode kisik.
“Ljubičasta bi mogla biti nova zelena”
Stručnjaci su mjerili pigmente različitih bakterija i kreirali modele vanzemaljskih svjetova s različitim površinskim i atmosferskim uvjetima. U svim su slučajevima bakterije prouzročile stvaranje intenzivne nijanse svjetlosti na planeti koje bi se potencijalno mogle otkriti izdaleka.
Mikrobi zbog karotenoida, ovisno o vrsti bakterije, mogu biti više narandžasti, crvenkasti ili smeđi. Bogata populacija takvih bakterija mogla bi obojiti egzoplanetu u hladnije nijanse, što bi predstavljalo naznaku postojanja nekog oblika fotosinteze.
– S obzirom na to da ljubičaste bakterije mogu napredovati u tolikom rasponu različitih uvjeta, lako je zamisliti da bi na mnogim udaljenim svjetovima ljubičasta mogla biti nova zelena – kazala je astrobiologinja Lisa Kaltenegger, direktorica Instituta Carl Sagan.
