Riječ je o vrlo ozbiljnoj psihijatrijskoj dijagnozi koja zahtijeva tretman i liječenje. Poremećaj se naziva i obuzeto prisilni poremećaj koji spada u anksiozni spektar psihičkih poremećaja, pišu 24sata.
Naziv opsesivno se odnosi na intruzivne misle koje se osobi javljaju mimo njezine volje te niza kompulzivnih odnosno prisilnih radnji, istaknula je psihijatrica dr. med. Suzana Večerić koja kaže kako su Hrvati skloni tom poremećaju jer, kao i druga zapadnjačka društva, cijene točnost i preciznost.
Ne zna se šta je tačno okidač za nastanak poremećaja.
– Kod oboljelih ovaj poremećaj podrazumijeva preciznost i točnost, kao kad kažemo da je sastanak u 10 sati, počinje u 10:00. Podrazumijeva strogu savjest, visoka očekivanja od sebe i drugih. Istovremeno podrazumijeva nemogućnost donošenja odluka i pretjerano razmišljanje, odnosno overthinking, kazala je dr. Večerić ističući kako je među najpoznatijim predstavnicima tog poremećaja televizijski lik detektiva Adriana Monka.
– Čak postoje predrasude ili mitovi da su opsesivci jako pametni ljudi, istaknula je ona. Kazala je kako se poremećaj jedino može dijagnosticirati praćenjem simptoma koji su specifični, a može se pojaviti i kod djece i kod odraslih.
1. Brojanje
– Najčešća kompulzija je brojanje gdje ljudi svakodnevno više puta u danu broje predmete u stanu, korake, stepenice ili druge stvari, kazala je dr. Večerić.
2. Pranje ruku
– Sljedeća najčešća kompulzija je prečesto pranje ruku. U tim situacijama pojedinac može i 200 puta u danu oprati ruke, često uz redovitu uporabu dezinficijenasa. Radnja proizlazi iz straha od bakterija i prljavštine, kao i kompulzivno čišćenje, nastavila je liječnica.
3. Ritualni suodnos
– Takvo je stanje najbolje opisati situacijom da kad hodate po cesti ne želite stati na bijelu crtu ili morate stati na određeni kvadrat ili morate kucnuti na vrata tri puta protiv uroka, dodirnuti ili poravnati nešto da bi bilo dobro. Riječ je o ostatku magijskog mišljenja koje je dio procesa poništavanja opasnosti od anksioznosti ili opsesivnih misli – objašnjava dr. Večerić.
– Konkretnije, takvi rituali služe za poništavanje iracionalne opasnosti ili tjeskobe koju nose opsesivne misli. Zbog specifičnosti njihova moždanog sustava, kod djece se javljaju samo kompulzije ili tikovi. Takva su djeca tjeskobna pa razvijaju razne svoje ritualne pokrete poput posebnog načina kako ulaze ili izlaze iz prostorije, na koji način ili kojim se redoslijedom oblače i time umiruju svoju tjeskobu. Kod odraslih se poremećaj javlja u raznim kombinacijama opsesivnih misli i kompulzivnih radnji – dodaje.
4. Opsesivne misli
– To su intenzivne misli koje se ljudima nameću protiv njihove volje, intruzivne misli obično vrlo neugodnog sadržaja i to na način koji je njima neprihvatljiv i nespojiv s njihovom osobom. Svima nama se znaju nametati misli nakon nekog intenzivnog događa, no to nije opsesija. Opsesivne misli dolaze bez najave i neugodnog su sadržaja kakav čovjek ne može povezati sa svojim vrijednosnim sustavom – opisala je dr. Večerić.
5. Provjeravanje
– Uz brojanje i pranje ruku, česta kompulzija je provjeravanje jesu li vrata zaključana ili otključana, je li zatvoren plin u stanu. Takvim ljudima ponekad treba i više od sat i pol da sve nekoliko puta provjere prije nego konačno legnu spavati. To su iracionalna, ritualna provjeravanja zbog anksioznosti i straha koji ne nastaju o odnosu na konkretnu situaciju nego se nalaze unutar samog pojedinca – istaknula je.
6. Opsesivna testiranja
– Sjećam se nekoliko svojih pacijenata koji su se opsesivno bojali da su zaraženi virusom HIV-a. Odlazili su na stalna testiranja i opsesivno su provjeravali kod svoje okoline tražeći potvrdu ili otklanjanje sumnje u to postoje li kod njih elementi te njihove umišljene bolesti – prisjetila se psihijatrica.
Svi ostali simptomi tog poremećaja mogu biti povezani i s drugim dijagnozama, a nerijetko se psihičke bolesti preklapaju. – Stoga je vrlo nezahvalno govoriti o nekim drugim simptomima. Ono što bih istaknula da je važno, svakako ako pojedinac ili okolina primijete da se netko nosi s tegobama sličnog tipa, bilo bi dobro uputiti ga da potraži stručnu pomoć specijalista psihijatra, zaključila je ona.
