Kada se rodi beba, roditelji često vjeruju i tvrde da nikada neće dići glas na njih, da će ih vaspitavati lijepo i smireno. Ali, realnost najčešće bude potpuno drugačija.
Da biste ostali smireni tokom odgajanja djeteta, potrebni su čelični živci, i više od toga. Većina roditelja ipak ne uspije u tome i često se sve završava svakodnevnim vikanjem na dijete.
To je velika greška, prije svega iz ova tri razloga:
1. Vikanje nije ništa bolje i ništa manje stresno od fizičkog nasilja
Naučna istraživanja pokazuju da vikanje ima isti negativni efekat na psihu djeteta kao fizičko kažnjavanje. Ako roditelji stalno viču na djecu, to može ostaviti iste posljedice na mentalno zdravlje kao batine.
2. Psihološka trauma i posljedice
Ako je dijete konstantno slušalo viku, vrijeđano, kritikovano i zastrašivano, često će u budućnosti patiti od niskog samopouzdanja, depresije i anksioznosti, čak i agresije i drugih oblika devijantnog ponašanja.
3. Vikanjem ne postižete baš ništa
Odgajiti dijete u dobru osobu uz konstantnu viku je nemoguće. Zbog vikanja djeca se osjećaju nevoljeno, bezvrijedno i nedostojno lijepog ponašanja prema njemu. Dječji mozak je nevjerovatno osjetljiv na agresiju i bijes. Štaviše, dijete vrlo brzo počinje da usvaja vaš model ponašanja i u budućnosti riješava probleme na destruktivan način.
Naravno, potpuno je razumljivo da je ponekad, ako ne i često, veoma teško ostati smiren i ne povisiti glas. Ali, morate da pokušate zbog svog djeteta, a i zbog vas samih. Ako osjećate da ćete “proključati”, izađite iz prostorije na nekoliko minuta, smirite se, pa se vratite i započnite smiren razgovor sa djetetom.
Ako ne uspijete da se iskontrolišete, pa se izvičete na dijete i izvrijeđate ga, razmislite o situaciji, izvucite zaključke, i ako je potrebno, izvinite se djetetu što ste ga uvrijedili. Zapamtite, njihove duše su osjetljivije od naših i svaku riječ ili potez oni primaju k svom nježnom srcu, piše “Stil“.
