Nadaleko poznati glamočki krompir, konačno bi mogao biti i geografski zaštićen. Inicijativu su pokrenuli njegovi proizvođači kako bi odvojili “zrno od kukolja”, jer kako kažu, nije svaki krompir, za koji se tako tvrdi, iz Glamoča.
Zato planiraju raditi i na stvaranja autohtonog sjemena, a uporedo i provoditi aktivnosti na izgledu budućeg loga prepoznatljive oznake.
“Svjedočimo činjenici da se na tržištu pojavljuje mnogo krompira za koji se kaže da je iz Glamoča, a zapravo nije. Došlo je vrijeme kada se sve to mora potkrijepiti određenom dokumentacijom i kvalitetom”, pojasnio je Siniša Šolak, jedan od inicijatora zaštite ovog krompira, za agenciju Srna.
Ogroman potencijal
Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO) i Agencija za sigurnost hrane BiH još ranije su identificirali ogroman potencijal za zaštitu ovog proizvoda za kojeg Glamočaci imaju desetak i više naziva. Tako ga zovu kumpijer i kupijer, a u zavisnosti od kvaliteta, načina upotrebe i starosti cesti su nazivi crljeni krompir, olandija, arap, starac, batalac, zeleni, vareni…
U kuloarima se često kaže i kako Glamočake jedino krompir nikada nije izdao, koji je primarni poljoprivredni proizvod ovog podneblja. Najraširenija sorta je desire. Oblik krtola je ovalni, kora glatka, crvene boje. Boja mesa svijetlo žuta, a ukus slatkast.
Proizvodi se u zapadnom dijelu naše zemlje, na prostoru Glamočkog polja na 900–1.000 metara nadmorske visine u uslovima bez navodnjavanja. Sadrži visok postotak suhe materije (skroba), mnogo veći u odnosu na onaj koji se proizvodi u ostatku BiH. Veoma se dobro skladišti i čuva na duži vremenski period, čak do maja naredne godine, bez gubitaka na kvalitetu.
Vijekovna proizvodnja
Proizvodnja se zasniva se na tradicionalnom znanju, ali ista se unapređuje, shodno tehnološkim inovacijama u datoj oblasti. Skladišti se u namjenskim objektima u vrećama, boksovima, džambo vrećama ili rinfuzno, a moguće je i u trapovima ili drugim prostorima koji obezbjeđuju adekvatne uslove.
U Glamoču je prisutan više vijekova, ali komercijalna proizvodnja je vezana za industrijalizaciju SFR Jugoslavije, odnosno osnivanjem Poljoprivrednog dobra “Nikola Bojinović” početkom 60-ih
godina 20. vijeka, a kasnije i osnivanjem fabrike za preradu krompira “Glama” Glamoč (koja se bavila proizvodnjom krompir salate, pomfrita i kroketa). Dakle, bio je svojevrsni brend već u bivšoj Jugoslaviji. Danas se ovom proizvodnjom bavi oko 400 individualnih proizvođača od kojih neki imaju registrirane obrte, te se sami snalaze za tržište, jer fabrika više ne postoji..
