Američki predsjednik Donald Trump upozorio je da Iran mora sjesti za pregovarački sto o svom nuklearnom programu ili se suočiti s mogućim zračnim udarima i promjenom režima, čime je zaokružio mjesec dana prijetnji, oštre retorike i naglih zaokreta u američkoj politici prema Teheranu.Trumpovi zahtjevi prijete otvaranjem novog poglavlja u dugoj i turbulentnoj historiji odnosa SAD-a i Iran – odnosa koji su u nešto više od decenije obuhvatili približavanje, propale sporazume, ciljane atentate i zračne udare bez presedana.
U nastavku je pregled samo posljednjih 31 dan.
29. decembar: “Rasturićemo ih”
Krajem decembra Trump je sugerirao da Iran ponovo “gradi oružje”, svega šest mjeseci nakon što su SAD izvele dosad neviđene udare na iranska nuklearna postrojenja.
Govoreći na Floridi uz izraelskog premijera Benjamin Netanyahu, Trump je rekao da će, ukoliko Iran ponovo gradi kapacitete, “rasturiti ih”, dodavši da bi posljedice bile “jače nego prošli put”. Nakon Netanyahuove tvrdnje da Iran možda pokušava obnoviti nuklearni program, iranski ministar vanjskih poslova pozvao je na nove pregovore sa SAD-om.2. januar: “Naoružani i spremni”
Nakon što su Iranci izašli na ulice u najvećim protestima posljednjih godina, Trump je poručio da će SAD “priskočiti u pomoć” ako demonstranti budu ubijani.
“Zaključani smo, napunjeni i spremni”, rekao je. Nemiri, potaknuti naglim padom vrijednosti nacionalne valute, doveli su do nove eskalacije tenzija između Washingtona i Teheran
6. januar: “Make Iran Great Again”
Nekoliko dana nakon udara na Venezuelu i hapšenja predsjednika Nicolás Maduro, Trump je fotografisan s kapom s natpisom „Make Iran Great Again“.
Uz širenje protesta u Iranu i izvještaje o desetinama poginulih, Trump je ponovo rekao da će SAD reagirati ako Teheran „nasilno ubija mirne demonstrante“.
10. januar: “SAD su spremne pomoći!!!”
Kako su izvještaji o broju poginulih rasli na stotine, Trump je poručio da Iran “gleda u slobodu, možda kao nikada ranije”, te da “SAD stoje spremne pomoći”, objavivši poruku na platformi Truth Social.
Predsjednik iranskog parlamenta upozorio je da bi izraelski i američki interesi na Bliskom istoku bili “legitimne mete” u slučaju napada na Iran
13. januar: “Pomoć je na putu”
Trump je najavio nove carine od 25 posto za zemlje koje posluju s Iranom, ali bez službene dokumentacije Bijele kuće, te se čini da mjere nikada nisu provedene.
Usred izvještaja o brutalnom gušenju protesta, Trump je prvo tvrdio da Iran želi pregovarati, da bi potom rekao da je otkazao sve sastanke s iranskim zvaničnicima. “Iranski patrioti, nastavite proteste – preuzmite institucije!!! … pomoć je na putu”, napisao je
14. januar: “Ubistva u Iranu prestaju”
Uprkos izvještajima da je ubijeno do 3.428 ljudi i da se spremaju pogubljenja, Trump je rekao da mu je rečeno kako “ubistva u Iranu prestaju” i da “nema planova za egzekucije”.
Navodno je razmotrio cijeli spektar opcija za napad na Iran, ali nije bio uvjeren nijednom pojedinačnom mjerom. Saveznici sa Bliskog istoka lobirali su protiv udara, strahujući od šireg regionalnog rata. U danima koji su uslijedili protestni pokret je usporio zbog masovnih hapšenja, a mnogi Iranci govorili su o osjećaju izdaje i zbunjenosti zbog Trumpovog naglog zaokreta.
22. januar: “Imamo mnogo brodova koji idu tamo”
Nakon što je nekoliko dana bio fokusiran na proteste protiv ICE-a u Minneapolisu i pogoršanje odnosa s evropskim saveznicima zbog Grenlanda, Trump se vratio Iranu, rekavši: “Imamo mnogo brodova koji idu u tom pravcu, za svaki slučaj”.
Sa brojem poginulih koji je, prema navodima, premašio 5.000, odluka o slanju nosača aviona USS Abraham Lincoln i nekoliko razarača u region tumačena je kao odgovor na brutalni obračun s protestima.
28. januar: “Vrijeme ističe”
S američkim brodovima već raspoređenim na Bliskom istoku, Trump je uputio vanrednu prijetnju Iranu, rekavši da je armada “spremna, voljna i sposobna da brzo izvrši svoju misiju, uz brzinu i nasilje, ako bude potrebno”,piše N1
Upozorio je da Iran mora “sklopiti dogovor” i poručio: “Nema nuklearnog oružja”. Izjava označava promjenu obrazloženja slanja armade u region – bez spominjanja demonstranata, njihovih zahtjeva ili represije režima.
