U tome upravo leži i odgovor na pitanje zašto se i danas za žutu boju kaže da je – plava.
U bosanskom jeziku je nijansiranje boja u prošlosti bilo jako “grubo”, pa su se one suštinski dijelile na tamne ili svijetle, zagasite ili sjajne. Tako je u staroslovenskom jeziku riječ “plav” opisivala sve što pripada svijetlijem spektru boja. Dakle i blijedo/svijetlo, ali i ono što danas zovemo zlatnim/žutim, sve je to bilo plavo, pa se tako i čovjek svijetle kose zvao “plavim”. prenosi Radiosarajevo
Suprotno, za ono što danas zovemo “plavim” koristili su se pridjevi “sinji” ili “modar”.
Tragovi ovoga zadržali su se u narodnim pjesmama u kojima i danas možete pročitati opise poput “sinjeg mora”, “modrog neba” ili, obrnuto, kako se “žitna polja u daljini plave”.
Vremenom je došlo do djelimične zamjene – sinje/modro postalo je plavo, a riječ “žuto” ušla je u upotrebu iako se prvobitno značenje riječi “plav” nije izgubilo. Tako je sve do danas ostao dublet, javlja Srpskainfo.
