Naime, 72- godišnja Hanifa Đogaz iz Dugog Polja kod Srebrenice, majka koja je u srebreničkom genocidu izgubula sinove Samira i Sabahudina, kćerku Subhiju i supruga Hameda preselila je na bolji svijet.
Subhija je kao bolničarka poginula na Jeteru previjajući ranjenike i ukopana je u rodnom selu, dok je Hamed pored sinova ukopan u Memorijalnom centru Potočari.
Među majkama i povratnicima Srebrenice tuga i žalost. Oni koji su poznavali rahmetli Hanifu kažu da je bila istinski borac za pravdu i istinu te da je s udruženjima preživjelih žrtava obilazila sva stratišta. Ona je majka koja je stalno pričala: „Ljubila sam sinove kosti da mi bude lakše, piše “Avaz“.
Fazila Efendić, predsjednica Udruženja „Majke Srebrenice“,, kaže da svaki dan umire nam po jedna majka. Alispahić, je kao i stotine žena do sada, umrla od tuge za svojim najmilijim. Kaže, da je svaki dan sve manje srebreničkih majki i sve nas smanje ima koje idu na mezarja svojih najmilijih i obilaze brojna stratišta i masovne grobnice u Podrinju.
Nažalost, mnoge od nas, ukopale su po kost, dvije… Ali, nama majkama koje smo ostale željne svoje djece zadovoljstvo je da imamo i njihov mezar, da imamo gdje otići kad smo same. Mnoge majke rekle su da žele što prije umrijeti, da budu sa svojom djecom. Jer nama je svaki dan patnja – kazala Efendić.
