Predsjednik Udruženja Emir Hajdarović u izjavi je napomenuo da je proces zatvaranja bio dugotrajan, te da su neki logoraši odlazili kućama dvadeset dana nakon početka raspuštanja. Nažalost, neki nisu dočekali slobodu. 54 osobe sa Heliodroma se vode stradalim ili ubijenim. Prema slobodnim procjenama, kroz Heliodrom je prošlo više od 10.000 građana Mostara i Bosne iHercegovine.
– Sa nama su bili i ljudi iz Novog Šehera, Jablanice, Stoca, Čapljine… Ono što smo uvijek govorili kada je u pitanju puštanje – svi to doživljavamo emotivno i to je za sve nas ponovno rađanje i ponovno rađanje slobode. Žica je bila granica slobode. Mogli smo kroz nju mogli gledati, ali preko nje nismo. To je bila najevća kazna. Bez ikakve osude i valjanog zakonskog razloga smo bili zadržani tu. Mnogi su doživjeli nevjerovatna maltretiranja. Ali od batina je teži gubitak ljudskog dostojanstva, jer su s vama radili šta su željeli. A kada do toga dođe, vi postajete predmet, a prestajete biti osoba, izjavio je Hajdarović.
Heliodrom / PR – Haber
Amer Đulić, danas predsjednik Udruženja logoraša Stolac, na Heliodrom je zatvoren kao maloljetan. U logorima HVO-a ukupno je proveo 233 dana.
– Prema svim konvencijama ja kao dijete nisam trebao biti zatvoren. Prije dolaska ovdje, bio sam u tri logora – Koštana bolnica, Dretelj i Gabela. Kao dijete uvijek imaš jedan san – da igraš i da ne dođe noć i da uživaš u danu. Maštaš i o punoljetstvu. Moje punoljetstvo je bilo u ovoj zgradi 27. decembra 1993. godine. Bio sam 233 dana u logorima HVO-a. Ovaj logor kao i drugi ima posebnu priču. Bio je kritičan jer se svakodnevno ginulo i odvodilo, a da se ljudi nisu vraćali. Često je bilo situacija da odavde odu tri kamiona, a vrati se jedan. Dio logoraša je ginuo, dio je ranjavan, a neki su bježali. Strah nam se ulijevao, rekao je.
Ove godine logoraši su prvi put imali priliku doći do zgrade u kojoj se nalazio logor, jer su ranijih godinama spriječavani, te su godišnjice obilježavali kod kapije Heliodroma.
