Neprevaziđeni pjevač narodne muzike Toma Zdravković, koji je u svom glasu nosio posebnu emociju, postao je legenda ovih prostora, o kojem se pričaju mnoge priče. I dok ga mnogi svojataju, njegova supruga Gordana Zdravković vodi ovih dana veliku borbu oko autorskih prava vezano za djelo svog čuvenog muža, koji je nama u amanet ostavio brojne vanvremenske hitova, piše Stil.rs.
Uz Tomine stihove se i tuguje i veseli, i plače, i pije, i zaljubljuje, jer gotovo da ne postoji osoba kojoj ne dotiču dušu, po kojoj je ostao poznat. Iako je prošlo tri decenije, priče o njegovom životu ne prestaju da se prepričavaju.
Veliku pažnju, prije dvije godine, izazvao je i film “Toma”, baziran na njegovoj životnoj priči, a upravo je poslije ulaska Bjelogrlićevog hita u bioskope o svojim sjećanjima na Zdravkovića govorio Tihomir Pop Asanović, klavijaturista legendarne jugoslovenske rok grupe “Time”, koji je na početku svoje karijere šest mjeseci svirao sa Tomom. Bilo je to 1965. godine, kada su obojica bili mladi muzičari, a njegova sjećanja vrlo su zanimljiva i dala su nove nijanse priči o Tomi.
– Bilo je to krajem 1965. i početkom 1966, zajedno sam nastupao s Tomom šest meseci – prisjetio se tada Asanović i nastavio: – Zvali smo taj prostor Gradski podrum, ali bio je to Dom sindikata u Beogradu, koji je u podrumu imao posebnu dvoranu. Svirali smo šest dana u nedelji, samo smo ponedeljkom bili slobodni. Inače su tamo svirali “DŽentlmeni i braća Jelić”, kasnije su se nazvali YU grupa, rokeri su svirali čajanke od 16 do 19 sati, a mi smo nastupali od 20 časova do ponoći.
Ostatak teksta možete pročitati ovdje.
