Stoga stručnjaci ističu da je nužna racionalnija upisna politika u srednje škole, ali je neophodno i da roditelji i učenici dobro razmisle prije odabira budućeg zanimanja.
Nastojeći riješiti ovaj problem, neki kantoni učenicima već godinama nude stipendije ukoliko se po završetku osnovne škole opredijele za jedno od deficitarnih zanimanja. Vjerujemo da će vrlo skoro i Hercegovačko – neretvanski kanton biti u mogućnosti realizirati ovakav projekat. U međuvremenu rješenje problema zajednički nastoje iznaći građevinske kompanije i obrazovne institucije. Tako je JU Srednja građevinska škola u školskoj 2019/2020. godini učenicima ponudila stipendije u iznosu od 200 KM mjesećno tokom čitavog školovanja, ukoliko upišu neki od građevinskih zanata, koji su deficitarni na našem tržištu rada. Svi prijavljeni učenici, opredijelili su se za zanimanje keramičar – teracer. Stipendije su velikodušno obezbijedile građevinske kompanije sa područja kantona: HP Investing, Amitea, Babić, Građevinar Fajić, Gradnja, Memić dekor i Libela.
Kada izuzmemo pomenutu školsku godinu, iz građevinske škole već 12 godina nije izašao niti jedan zanatlija, bilo kojeg smjera. Ova činjenica je naročito porazna kada se uzme u obzir da su upravo ova zanimanja deficitarna ne samo u BiH, nego i u čitavom regionu. Svima nam je problem naći dobrog majstora, bez obzira da li nešto zidamo, mijenjamo parket, laminat, izrađujemo novi krov, ili izvodimo bilo kakve druge građevinske radove. Da ne govorimo o tome da je poslovanje građevinskih kompanija izuzetno otežano zbog nedostatka kvalificiranih majstora. Upravo zato su plate ovim ljudima često znatno veće nego plate osoblja sa završenom srednjom, pa čak i visokom stručnom spremom. Kako saznajemo, plata tesara, zidara ili armirača iznosi između 1200 i 2200 KM, zavisno od iskustva, obima i složenosti posla.
Zbog svega navedenog privredni subjekti ponovo su spremni stipendirati učenike sa po 200 KM mjesečno, ovaj put za zanimanja tesar – parketar i zidar – fasader – izolater. Spremnost na ućešće u projektu izrazile su kompanije GTR, Hering, Gradnja i Libela. Druga, ali nipošto ne manje bitna strana ove priče je činjenica da će stipendirani učenici praktičnu nastavu obavljati u pomenutim kompanijama, što će imati višestruku korist za sve učesnike procesa, ali i pružiti učenicima priliku za zaposlenje odmah po završetku škole. Naravno, cijeloj priči prethodit će potpisivanje ugovora između privrednog subjekta i roditelja učenika, kao i između privrednog subjekta i škole, kako bi se precizno definisala prava, ali što je još bitnije dužnosti svih aktera ove priče.
Ovim zajedničkim projektom JU Srednje građevinske škole i kompanija ova škola se približava dualnom sistemu obrazovanja, kakav je aktuelan u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, a koji podrazumijeva velik broj časova praktične nastave, koja se od početka školovanja odvija u preduzećima. Prednost ovakvog sistema je što učenik još za vrijeme školovanja stiče praktična znanja i vještine, ali i što mu je odmah po završetku trećeg razreda skoro zagarantovano zaposlenje, pod uslovom da za vrijeme školovanja iskaže interes i volju za rad.
