Na sahranu su došle i brojne kolege, među kojima je bila i Zlata Petrović, koja je za portal “24sedam ” otkrila da još ne može da se oporavi od svega, kao i da je sa Džejem razgovarala samo 10 dana prije nego što je umro.
“Još se oporavljam od sahrane. S vremena na vrijeme mi se vraćaju slike, kao da je bio san, još ne mogu da vjerujem… Posao nas je cijelog života spajao. On je tri godine mlađi od mene, negdje u isto vrijeme su nam i krenule karijere. On je bio od ljudi koji ti jednostavno prijaju bez obzira na to da li sa njima sarađuješ i nastupaš. Ja sam se uvijek radovala kad ga vidim, uvijek je bio drag i ispunjavao prostor svojom dobrotom. Nikad mi nije bilo dosadno u njegovom društvu. Uvijek je bilo smijeha, kad god se sretnemo. Dešavalo se i da osvanemo zajedno u kafani“, pričala je Zlata.
Osim toga, Zlata je ispričala i kako je protekao njihov posljednji razgovor i zbog čega ju je Džej zvao.
“Juče poslije sahrane sjedila sam sa njegovim kćerkama i ponovo sam počela da plačem. Ispričala sam im da me je Džej zvao 10 dana prije smrti i pjevao mi. A nismo se mi stalno čuli, ali tako je valjda namješteno, tako je i Bog htio da se mi 10 dana prije njegove smrti čujemo, kao da je pjesmom htio da se oprosti sa mnom. Nije bilo ni onoga: ‘Gdje si, Zlato, kako si?’, čim sam se javila, počeo je da pjeva. I kad sam ga pitala: ‘Ljubavi, jesi li dobro, jesu li kod kuće dobro?’, on mi nije odgovarao, nego je pjevao svoje. Poslije nekih pola sata javila mi se Andrijana i rekla: ‘Izvini, Zlajka, molim te’, a ja joj na to kažem: ‘Ma, šta mi se izvinjavaš, on je moja ljubav, moje srce, uživala sam’. Tražili su neki telefon Hasana Dudića, nešto mu je trebao. Mogao je on da nađe i kod nekog drugog njegove brojeve, ali pozvao je mene da mi pjeva, kao da je htio da se oprosti“, otkrila je Zlata.
Pjevačica je priznala i da je facinirana koncertom koju su komšije Ramadanovskog organizovale u njegovu čast.
“Ja ne znam da je za nekog to urađeno, a ja imam godina, sjetila bih se da su nekoga tako ispratili. Ljudi su se okupili, Vanesa mi je pričala, ona je išla, plakali su i pjevali. Mladići su plakali slušajući njegove pjesme. To je iskrena emocija, on je znao da je prenese i zato to razumiju i osjećaju sve generacije“, zaključila je Petrovićeva.
