Bogićević je rekao da je prihvatio prijedlog SDP-a i to kao priznanje i povjerenje, ali i kao radnu obavezu.
„U moru argumenata ja sam to ovako rekao. U vanrednom stanju nema hoćeš ili nećeš. Zato sam to prihvatio kao radnu obavezu“, kazao je Bogićević dodajući kako je saslušao sve argumente te da je sam odlučio da prihvati prijedlog SDP-a.
On je kazao da Sarajevo nije u poziciji kao što su to Tuzla, Zenica ili Banja Luka ako se uzme u obzir način funkcionisanja s obzirom na nadležnosti Kantona Sarajevo i opština u Sarajevu.
Istakao je da Sarajevo njemu nije ništa dužno i da u Sarajevu živi punih 50 godina.
„U ovom gradu sam proveo najteže dane. To je najmanje što sam mogao učiniti – da podijelim sudbinu sa svojim sugrađanima. Iz ovog grada sam dva puta predstavljao Jugoslaviju. Prvo kao predsjednik omladine, a kasnije kao član Predsjedništva SFRJ“, kazao je Bogićević.
Na konstatacije da je „zaslužio“ da bude gradonačelnik, Bogićević je odgovorio da nema zasluga i da on nije zaslužan.
„Mislim da čovjek može biti samo zaslužan da poslije napornog rada ode na godišnji odmor. Što se tiče izbora predsjednika, ministara, gradonačelnika i tako dalje, tu moramo definitivno presjeći s višedecenijskom praksom ljudi da prilaze na ulici i govore: Baš mi je drago što si tamo, ti si to zaslužio. Nema zaslužio! Ili znaš ili ne znaš raditi“, rekao je Bogićević.
Na pitanje o historijskom glasanju na kojem je spriječio vojnu intervenciju JNA u BiH, Bogićević je odgovorio da mu nije bilo jasno zašto uopšte da se uvodi ratno stanje u mirnoj zemlji i da nikada nije imao dilemu o tome kako će glasati.
„Ipak, to pripada prošlost. To je jedna moja odluka. Moj parlament nije imao nikakvu odluku jer se raspao tokom svakom zasjedanja nakon izbora 90-e godine. Nisam ja čovjek koji misli da treba pamtiti samo tu prošlost. Više bih volio da nudimo rješenja za sadašnjost. Mi živimo danas i ovdje“, kazao je Bogićević dodajući da se prošlost ne treba zaboraviti i da se ratni zločinci ne smiju amnestirati.
Hadžifejzović je pitao Bogićevića da li bi mogao uporediti Milorada Dodika i Slobodana Miloševića.
„Ne bih mogao. Milošević je imao takvu moć. Kao niko od Austrije do Albanije. Čovjek je bio najveći majstor za jednokratnu upotrebu svojih ljudi. Najviše je manipulisao javnošću. Imao je mogućnost da olako okupi dva miliona ljudi na Ušću, kaže koga će hapsiti. Imao je moć da počne ubijati one koji su ga doveli na vlast“, rekao je Bogićević.
On je pitao da li oni koji prijete silom i ratom ikada razmisle o tome kako je Slobodan Milošević završio iako je imao takvu moć.
„Kako se ne pitaju, šta mene čeka jednog dana. Ja bih im sugerisao da ponekad razmisle i porazgovaraju sami sa sobom. Sila nigdje nije riješila problem. Ratovima se ništa ne dobija. Ispiranjem mozga svojim ljudima, također ništa“, kazao je Bogićević.
Istakao je da najveća vrijednost nije što čovjek pripada nekoj naciji jer nacionalnost se dobija rođenjem i nije nešto što se stječe radom, prenosi “Pressmedia“
