Ne podižući pogled, pristojno se nasmiješim u njegovom smjeru i odmahnem glavom “ne”. Zatim čujem njegove korake i nakratko osjetim toplinu njegove ruke pored moje, dok nježno vadi veću od dvije kese iz jedne od mojih ruku – miriše na svježe opranu majicu.
To je potez zbog kojeg bih obično prevrnula očima ili osjećala strah. Ali iz nekog razloga, njegova razigranost samo me nasmijala. Malo smo porazgovarali hodajući do auta. Uljudno ispruživši ruku, rukovali smo se prije nego što sam ušla u automobil. Vidim ga kako primjećuje moj vjenčani prsten, i pravi razočaravauću grimasu.
Odjednom mi je postalo vruće dok sam se isparkiravala. Nejasno se pitam imam li alergijsku reakciju na nešto. Nikome nisam rekla za naš susret, jer nisam vidjela svrhu. Nije uradio ili rekao nešto neprikladno, a i ja sam se ponašala kao udata žena.
Je l’ tako? Ipak, osjetila sam nešto u stomaku, i teško sam sebi priznala da sam osjećala krivicu. Osjećam li se krivom jer ga nisam spriječila da mi ponese kese? Ili kriva jer sam se nasmijala, stvarno prvi put nasmijala u dugo vremena? Ili kriva jer još uvijek osjećam mjesto gdje mu je ruka pritisnula moju kad je zgrabio kesu od mene?
Dan nakon mog susreta s Jeronimom, prvi put nakon nekoliko mjeseci imam osmijeh na licu. Nisam osjećala ovu posebnu euforiju otkad sam ugledala svoju prvu veliku simpatiju u srednjoj školi. Čini se neizbježnim da će se na meni primijetiti ova promjena.
Moj muž je izuzetno pametan čovjek; on uviek primjećuje i najmanji pomak u mojoj vibraciji, bez obzira na to koliko drugima bio neprimjetan. Mogu li ja ovo? Može li mi se svidjeti ovaj muškarac, a da ne rizikujem svoj brak? Mislim, šta nije u redu s time da popijemo kafu zajedno? Zar ne postoji bezazleni flert kad ste u braku?
Počela sam odlaziti na to isto mjesto svaki dan, gdje smo pili kafu i pričali. Osjećala sam se kao da varam svog supruga iako nikakav fizički kontakt nismo imali. Znala sam da ovo ne može dobro završiti, da će jedno od nas razviti osjećaje i biti povrijeđeno.
Nedavno mi je jedna udata prijateljica pričala o kolegi s posla, njihovom flertovanju i osjećaju krivice. Pitala me je mislim li da je to samo bezazleni flert. Ispričala sam joj o svom iskustvu. Nalet iščekivanja kad znam da ću ga vidjeti, maštanje o njemu (čak i dok sam s njim) i osjećaj krivice u mom želucu kad god sam pomislila da ću povrijediti muža ili svoju djecu,piše Infpult
U početku sam mislila da je moja bezopasna, ali nije. Bilo je podmuklo, poput otrova koji je zarazio moj život i preuzeo sve. Moje iskustvo s Jeromeom pokazalo mi je da, uprkos onome što mislim, zapravo nemam izgrađen metabolizam za vrste uzbuđenja za kojim žudim – i to sam prihvatila.
I iako sam se na kraju razvela od muža, to razdoblje kada sam pila kafe sa Jeronimom predstavlja razdoblje puno straha i neizvjesnosti da sam se kompromitovala zbog uzbuđenja radi uzbuđenja. Nešto što više nikada ne želim doživjeti.
