Međutim, pismonoše su koristili još u Persiji, gdje je prvobitno i razvijana vještina treniranja ptica. Golubovi su bili posebno pogodni za slanje poruka i sitnih, laganih stvarčica, jer su umijeli da se vrate kući i kada ih vlasnik odnese na udaljenu lokaciju.
Nakon Persijanaca golubove su koristili i Rimljani – Julije Cezar preko njih je obavještavao o svojim pobedama, a Grci su u različite gradove slali ptice sa porukama u kojima je stajalo ime novih pobednika na Olimpijskim igrama. U XIX vijeku veliki broj država koristio je golubove u vojne svrhe, ali je problem nastao kada su druge vojske počele da na njih šalju svoje sove. Kako je upotreba telegrafa postajala popularnija tako su poštanske službe, veliki korisnici ‘golubijih usluga’ polako povlačile ptice iz upotrebe.
No, i danas neki smatraju da su golubovi suviše brzi i pouzdani da bi prestali da ih koristimo. Brojni američki mediji su prije nekoliko godina zabilježili kako snalažljivi vlasnik turističkog centra u blizini Denvera koristi ptice u zaista inventivne svrhe: kada njegovi klijenti, turisti, odu u divljinu gdje fotografišu prirodu i sve što im duša želi, po završetku izvade memorijsku karticu iz aparata i spakuju je u malu vrećicu nalik ruksaku. Vreća se okači na leđa goluba kog turisti nose sa sobom a zatim puste pticu da slobodno odleti. Dok se vrate do turističkog centra, već ih čekaju razvijene fotografije i njihova memorijska kartica, piše “Nauka kroz priče“.
