To se pravilo povezuje sa studenticom Jillian Clarke koja je sudjelovala u istraživanju na Sveučilištu Illinois. Postavila je komadiće hrane na pločice i držala ih na neko vrijeme kako bi utvrdila hoće li se bakterije “uhvatiti” na hranu.
Istraživanje provedeno na Sveučilištu Clemson 2007., utvrđeno je da količina bakterija koja će prijeći na hranu ovisi o tome koliko bakterija ima na određenoj površini, a ne o vremenu izloženosti.
Nije svejedno ni kakva je površina na koju je hranu pala, pokazalo je isto istraživanje. Na tepihu će biti manje bakterija nego na pločicama ili drvenim površinama. Vjeruje se da su glatke površine “opasnije” kad je riječ o bakterijama.
Nekoliko stručnjaka smatra da i o vrsti namirnice ovisi hoće li ona biti zahvaćena bakterijama. Logično, ljepljive namirnice lakše će privući bakterije nego suhe, poput sendviča, keksa i sl.
Ipak, većina ljudi odmah baca hranu koja padne na pod ne razmišljajući o pravilu “pet sekundi” jer smatra da čim je palo na nečistu površinu da je i hrana postala nečista,prenosi Aura
