Mnogi Iranci vjeruju da u čistom obliku šafran djeluje kao antioksidant, da otklanja potištenost i da je kulinarsko oružje protiv Alchajmerove bolesti, raka i propadanja očiju, piše “Balkans press“.
U svijetu se godišnje proizvede 225 metričkih tona ovog začina, a samo u Iranu više od četiri petine. Zato se šafran nalazi svuda – u varivima, kebabu, jelima sa povrćem, poslasticama.
Često se govori da se šafran plaća istom težinom u zlatu, jer ga je vrlo teško gajiti i sakupljati.
Šafran cvjeta u jesen i tada se beru cvjetovi, oprezno vade jarkocrvene trožile tučkove i suše ih. Za kilogram začina potrebno je oko sto pedeset hiljada cvjetova.
Dragocijeni prah izaziva trgovački rat pun obmana svojstvenih prometu dragog kamenja ili droga: jeftine zamjene, razblažena pakovanja, lažne deklaracije. Za budućnost ‘kulinarskog zlata’, vodi se prava bitka.
Međutim, smatra se da ljudi koji koriste lažni začin, ne poznaju suštinski ukus i miris pravog šafrana. Stručnjaci vjeruju da tako izuzetan proizvod treba da ostane autentičan i čist. Žele da znaju da li je šafran obojen ili mu je dodavana kukuruzna svila.
Za Irance postoji samo jedan šafran – onaj koji je proizveden u Iranu (proizvodnja ovog začna djelimično se obavlja i u Francuskoj, Španiji, Grčkoj, Makedoniji, Kosovu i Austriji).
Ubijeđeni su da je zahvaljujući specifičnoj kombinaciji sastava zemlje, topografije, klime i vode šafran odgajen u oblasti Korasan u sjeveroistočnom Iranu zaista jedinstven!
Godine 2008. trojica pljačkaša sa automatskim puškama upala su u porodičnu kuću Ferešta Fahre, najpoznatijeg proizvođača ovog čarobnog praha u Teheranu, u nadi da će ukrasti zalihe. Gospođa Tjerselen je ranjena, ali je šafran ostao u Sefu!
– Šafran je mnogo skuplji od kokaina, zato smo prestali da govorimo o njemu, rekla je gospođa Tjerselen.
Razlog zbog koga je šafran skup jeste delikatna i teška metoda njegovog branja. Naime, za samo 400 grama potrebno je ručno odvajati oko 200.000 vlakana iz 70.000 Crocus Sativa cvetova.
