Tadija Čaluković (16) je sa 12 godina predložio reformu prosvjete, sa 14 napisao prvi roman, sa 15 snimio film, a sada sa 16 sprema još jedan o Francu Kafki na češkom jeziku. Ujedno se služi ovim jezikom i svira klarinet.
Kada sjedne prekoputa mene, fizički izgleda baš kao tinejdžer. Kada progovori, ja zanjemim.
“Mislim da su osnovne vrline jednog velikog čovjeka skromnost, dobronamjernost i čovječnost. Najsigurniji način da propadnete je da sebe shvatate preozbiljno. Zato bih ja sebe opisao kao jednog zainteresovanog mladića koji se trudi da promoviše prave vrijednosti”, kaže na početku razgovora.
Slušajući ga, jasno je da ga skromnost nije spriječila da postavi sebi visoke ciljeve, navodi “Telegraf“.
“Kada je imao 18 godina, Bendžamin Frenklin je napisao listu svojih ciljeva i onda je vremenom samo precrtavao te ciljeve. Jedna Andrićeva misao je mnogo uticala na mene kada je riječ upavo o ciljevima, a glasi: “Postavite uvijek sebi ciljeve visoko”. Možda će naš rad malo pasti u odnosu na naš cilj, ali bolje da ga postavimo visoko jer ako ga postavimo nisko i on još padne, to neće valjati”, priča samouvjereno i dodaje:
“Moj najveći cilj je da budem dobar čovjek jer umetnost je biti dobar čovjek, da živim u ljubavi, da budem sretan i zdrav”.
Kada je Matija Bećković pročitao Tadijinu knjigu “Mutant u vozu”, rekao je da je ovaj dječak već formiran pisac koji je stigao iz budućnosti.
“To što je on rekao mi je najveći kompliment u životu”, iskren je Tadija, a kada ga pitamo da prepriča radnju svog prvog romana, ne očekujem fabulu dostojnu nekih mnogo starijih i iskusnijih pisaca.
“”Mutant u vozu” je u prenesenom značenju usvojeni dječak koji nije na ustaljeni način usvojen, već tako što ga je jedan novinar vidio kako leži nepomično na ratištu. Priča je o teškoj sudbini dječaka, ali kroz tu sudbinu pominjem i značajne teme u koje spadaju politički izbori, migracije, bolest, siromaštvo, identitet jer je u piramidi uspjeha najvažnija stvar na vrhu identitet”, objašnjava.
Kada je imao 12 godina, Tadija je odlučio da bude ministar prosvjete. U svom tekstu koji je tad objavio, napisao je da bi kao ministar posjetio sve škole u Srbiji i svakom djetetu poklonio knjigu.
“To je mali poklon, a veliki dar. Samo djeca koja ne čitaju su osuđena na siromaštvo, a biblioteka je najveći raj za pametne. Uradio bih sve da se djeca uvijek raduju odlasku u školske klupe. To je njihov dom. Iz kuće sve počinje, ali u školi se sve završava. I opet počinje – život. Da sam ja ministar, u školama bismo imali predmete kao što su: tehnike brzog čitanja, mape uma, tehnike pamćenja, ali i besjede o čojstvu i čovekoljublju, tome kako bismo bili bolji i uspješniji”, napisao je tada.
“Čini mi se da je zaista istina ono što je Mandela rekao: “Obrazovanje je najbolje oružje koje možete upotrijebiti da promenite svijet””.
U bioskop, pozorište i biblioteku ide često, što češće može.
“Taj mir iz biblioteke, kao i miris pozorišta i bioskopa, nešto je što je meni jako značajno. Čitao sam mnogo Borhesa, a on je sinonim za čovjeka koji je voleo biblioteke i koji kaže da su one najveći raj za pametne. Čitanje je za mene jedno od najljepših stvari na svijetu. Dijete koje čita ima veće mogućnosti da kasnije uspije u životu čime god se bavio, imaće bolji rečnik i jaču imaginaciju, a niko drugi do Ajnštajn je rekao “mašta je važnija od znanja””, kaže Tadija.
Književnost nije jedino što okupira pažnju mladog intelektualca. Prije godinu dana snimio je dokumentarac “Njihovo veličanstvo film i knjiga”, za koji kaže da je njegov autoportret.
Sada sprema novi film na češkom jeziku o Francu Kafki.
“I ne samo o njemu. Biće to film o savremenom društvu i o tome koliko laži ima oko nas. Nije idiot samo onaj koji pročita laž, već i onaj koji u nju povjeruje”, zaključuje Tadija.
