Svaštara

ŠTA REĆI SUTRA… Novogodišnja čestitka Paula Koelja

Paulo Coelho (Paulo Koeljo) nas na početku nove 2019. godine podsjeća da niko ne može krenuti unazad, ali svi možemo krenuti unaprijed…

Paulo Coelho - Twitter

“A sutra, kad izađe sunce, sve što trebate reći sebi je:

O ovoj godini ću misliti kao o prvoj godini svog života.

Pogledaću sve članove porodice, iznenađeno i uzbuđeno, sretan što su tu uz mene i što u tišini dijelimo ono o čemu se toliko priča, a tako malo razumijemo – ljubav.

Proći ću kraj prosjaka koji će mi zatražiti nešto novca. Možda ću mu ga dati, a možda ću samo proći pored njega misleći kako će ga potrošiti na piće. I dok prolazim, čuću njegove uvrede i znat ću da je to jednostavno način na koji on komunicira sa mnom.

Proći ću pored nekog ko pokušava uništiti most. Možda ću ga pokušati spriječiti, a možda ću shvatiti da on to čini jer nema nikog ko bi ga čekao na drugoj strani mosta i da je ovo samo način da izbjegne usamljenost.

Gledaću sve i svakog oko sebe kao da ih vidim prvi put, osobito one male stvari na koje sam se navikao, zaboravljajući magiju koja ih okružuje. Pjesak u pustinji, na primjer, koji se pomiče energijom koju ne razumijem, jer ne mogu vidjeti vjetar.

Umjesto da zabilježim stvari vjerovatno neću zaboraviti, u bilježnici koju uvijek nosim zapisaću pjesmu. Čak i da nikad nisam napisao nijednu i čak i ako nikad više ne napišem nijednu, bar ću znati da sam jednom imao dovoljno hrabrosti da svoje osjećaje pretočim u riječi.

Kad stignem do malog sela koje tako dobro poznajem, ući ću iz drugog smjera. Osmjehivaću se, a seljani će govoriti: “Mora da je bijesan što su rat i uništavanje ostavili pustoš”.

Međutim, ja ću se samo smiješiti, jer mi prija što znam da misle kako sam bijesan. Osmeh je moj način da kažem: “Možete mi uništiti tijelo, ali ne i dušu.”

Večeras, prije nego što krenem, provešću malo vremena sređujući gomilu stvari za koju nikad nisam imao dovoljno strpljenja. I otkriću da je tu i mali dio moje historije.

Sva pisma, poruke, isječci i recepti će krenuti u svoj život i moći će mi ispričati neobične priče – o prošlosti i o budućnosti. O najrazličitijim stvarima na svijetu, o svim stazama na koje smo išli, o svim ulascima i izlascima iz mog života.

Obući ću košulju koju često nosim i po prvi put ću obratiti pažnju na to kako je sašivena. Zamisliću ruke koje su brale pamuk i rijeku u kojoj su niti rođene. Shvatiću da su sve te sad nevidljive stvari dio historije moje košulje.

I sve one stvari na koje sam navikao – kao što su sandale koje su, nakon duge upotrebe, postale produžetak mojih stopala, biće uvijene u misteriju otkrića.

Pošto krećem u budućnost, pomagaće mi ogrebotine na sandalama nastale onda kad sam se saplitao u prošlosti.

Neka sve što mi ruka takne, a oči vide i usta okuse bude drugačije, a opet isto.

Na taj način, sve te stvari će prestati biti mrtva priroda i, umjesto toga, objasniće mi zašto su tu tako dugo – otkriće mi čudo ponovnog susreta s emocijama koje su se uglačale rutinom.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
Na vrh