Svaštara

7 znakova da su vas roditelji zanemarivali u djetinjstvu: Mnogi ne znaju ovo da prepoznaju, a baš zbog toga imaju probleme!

Kada ovakvo dijete odraste, živi bez dovoljnog pristupa sopstvenim emocijama, koje bi trebalo da ga vode, povezuju, obogaćuju, da jasno govore ko nam je važan i šta nam je u životu bitno.

Usamljena žena - Facebook

Advertisements

Emocionalno zanemarivanje djece je istovremeno jednostavno u svojoj definiciji i moćno u efektima koje proizvodi. Do njega dolazi kada roditelji ne odgovaraju dovoljno i na pravi način na emotivne potrebe djeteta tokom odrastanja, piše “Zelena učionica“.

Emocionalno zanemarivanje je nevidljiv dio djetinjstva koji se kao takav teško pamti. Ali, iako možda nepoznat onome ko ga je iskusio, može ga cijelog života pratiti kao tmuran oblak iznad glave i bojiti tmurnim bojama čitav odrasli život.

Šta je to što emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu čini nevidljivim i teško pamtljivim? Nekoliko važnih faktora.

Prije svega, može se desiti u inače veoma toplim, brižnim porodicama kojima ništa materijalno ne nedostaje. Drugo, neuspjeh roditelja da odgovore na emotivne pozive djeteta nije nešto što vam se dešava u djetinjstvu. To je nešto što izostaje onda kad vam je potrebno. Naše oči ne vide one stvari koje se nisu desile. I zato ih naš mozak ne može upamtiti.

Decenijama kasnije, kao odrasla, formirana ličnost, osjećate da nešto nije u redu, ali ne znate šta. Možete se osvrnuti na djetinjstvo u potrazi za odgovorima, ali nećete vidjeti ono što je nevidljivo. I tako ostajete da vjerujete da nešto nije u redu sa vama.

“Šta god da je problem, krivica je moja”, vjerujete u sebi.

Ali, nije tako. Odgovori postoje. I jednom kad prepoznate i razumijete problem, možete ga i riješiti.

7 znakova da ste u djetinjstvu bili emocionalno zanemareni

1. Osjećaj praznine

Praznina nije isti osjećaj kod svih ljudi. Za neke, to je osjećaj praznine u stomaku, grudima, grlu, koji dođe i prođe. Za druge, to je obamrlost.

2. Strah od toga da od nekog zavisite

Jedno je biti nezavisan tip osobe. Ali osjećaj duboke, neprekidne nelagode kada od nekog zavisite je nešto sasvim drugo. Ako primijećujete da ulažete vanredni trud da vam se nikad ni slučajno ne desi da zavisite od nekog drugog, onda možda imate ovu vrstu straha. I uzrok može biti zanemarivanje vaših emocija u djetinjstvu.

3. Nerealna samoprocjena

Da li vam je teško da definišete svoje sposobnosti? Koje su vaše slabosti, a koje su snage? Šta volite? Šta želite da postignete? Šta vam je važno? Ako vam je teško da odgovorite na ova pitanja, to je znak da ne poznajete sebe onoliko koliko bi trebalo.

4. Nemate saosjećanja za sebe, ali ga imate mnogo za druge

Da li ste strožiji prema sebi nego prema prijateljima ili porodici? Da li vam drugi pričaju o svojim problemima, a vi svoje zadržavate za sebe?

5. Krivica, stid, bijes usmjeren ka sebi

Neki ljudi za sve negativno što im se u životu desi odmah krive sebe i osjećaju sramotu. Da li se stidite zbog stvari zbog kojih se većina ljudi ne bi postidjela? Zbog svojih potreba, grešaka koje pravite ili svojih osjećanja?

6. Osjećate se promašeno

Ovo je ono o čemu smo pisali na početku. Znate da nešto nije u redu, ali ne možete ni u šta da uprete prstom. Do mene je, Ne znam sa ljudima, Razlikujem se…

7. Poteškoće sa identifikovanjem i ispoljavanjem osjećanja

Da li vam se zaveže jezik kad ste uznemireni? Imate ograničen rječnik ili ne možete da pronađete riječi da izrazite osjećanja? Često vas zbunjuju vaše sopstvene i reakcije drugih ljudi?

Roditelji koji nedovoljno primijećuju svoju djecu, koji ih potcjenjuju ili ne odgovaraju adekvatno na njihove emocionalne potrebe, šalju moćnu subliminalnu poruku djetetu. A ona glasi: Tvoja osjećanja nisu važna.

Da bi se dijete sa ovakvom situacijom suočilo, ono naravno potiskuje svoja osjećanja, kako bi ih spriječilo da postanu “problem” u porodici. A onda, kada to dijete odraste, živi bez dovoljnog pristupa sopstvenim emocijama: emocijama koje bi trebalo da ga vode, povezuju, obogaćuju; emocijama koje bi trebalo da nam jasno govore ko nam je važan i šta nam je u životu bitno.

Ako ste se prepoznali u svemu ovome, postoji i dobra vijest – nije kasno da se stvari poprave.

Jednom kada shvatite da je problem koji imate zapravo rezultat emocionalnog zanemarivanja u djetinjstvu, možete ga riješiti tako što ćete ga napasti. Možda ćete to moći sami, a možda će vam biti potreban razgovor s nekim.

Možete pronaći novi put do svojih skrivenih emocija i naučiti vještine njihovog korišćenja. Možete prihvatiti i razumijeti da su vaša osjećanja stvarna i važna!


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh