ODGOVORNOST! - #ostanikuci - #ostanidoma
Svaštara

“Mama mi je poslala poruku ‘Neki čudak pilji u mene u kafiću’: Uskoro su bili u vezi, nas je otjerala od kuće i samo godinu dana kasnije nje više nema”

Osuđeni ubica Sajmon Melors koji je odslužio 14 godina zatvorske kazne pušten je na slobodu. Nedugo potom, ubio je majku šestoro djece, Dženet Skot. Njena kćerka Amelija Karnstin danas ima 20 godina i pita se kako je država mogla da dopusti Melorsu da ponovo ubija.

Dženet Skot - Blic.rs

Mama je upoznala Sajmona aprila prošle godine. Nije htjela ni da razgovara sa njim. Poslala mi je poruku: “Neki čudan čovjek sjedi na drugoj strani kafića i uporno pilji u mene kako bi mi skrenuo pažnju na sebe”. Međutim, nekako je uspio da uđe u razgovor sa njom i nedugo potom, izašla je na sastanak sa njim, prenosi “Žena“.

Tek poslije neka dva mjeseca poznanstva, moja mama je saznala da je Sajmon ubica. On sam nam je to rekao, ali ne i sve detalje. Rekao nam je da je svoju bivšu djevojku Perl Blek tukao gvozdenom šipkom a onda je davio.

Obje smo te večeri povraćale od šoka zbog gnusne priče, ali najcrnje od svega je to što to nije bio ni djelić pune istine.

Mami je rekao da su on i Perl jedne večeri izašli, napili se, a onda je Perl u pijanstvu priznala Sajmonu da se jedne večeri napila i spavala sa drugim. Pobili su se i onda ju je on ubio. Mama je povjerovala i zaključila da je on prosto čojvek koji je pogriješio. Moja mama je, inače, od onih koji vjeruju u davanje druge šanse.

Obje smo se upoznale i sa socijalnim radnikom koji mu je dodijeljen nakon izlaska iz zatvora. Pitala sam ga da li će Sajmon ponoviti ubistvo, a on mi je odgovorio da “ne vjeruje”.

Mama i ja smo mu povjerovale, naročito zato što nas je uvjeravao da motre na njega i da im je prioritet sigurnost njegove okoline.

Mjeseci su prolazili, a Sajmon se mijenjao. Počeo je da strogo kontroliše namirnice koje mama kupuje, da joj određuje sa kim se viđa i gdje. Zabranjivao joj je i da putuje, što je mama obožavala. Često su se svađali, ali nikada nije došlo do fizičkog sukoba.

Manje-više se preselio kod nas iako ga niko nije zvanično pozvao, i to samo da bi mogao da je stalno kontroliše. Plašio se da će se mama nekako zbližiti sa svojim bivšim mužem Krisom pa je htio da to spriječi.

Mama se osjećala kao da je guši, pa mu je spomenula raskid.

Svaki put kada bi mu govorila o raskidu, pravdao se svojom depresijom i manipulisao njome.

Negdje oko decembra su mami počele da se otvaraju oči. Međutim, ostala je sa njim za vrijeme praznika jer joj je bilo žao što nikada nije slavio Božić sa nekim. Rekao joj je da je svaki Božić provodio sam uz flašu.

Tako je riješila da ga ostavi prvog januara.

– Možemo da ostanemo prijatelji i uvijek možeš da pričaš sa mnom, ali raskidamo – rekla mu je. Kada je probao da je poljubi, okrenula je glavu i rekla mu “Ne ljubim se sa prijateljima”.

Pokušavao je da je nagovori da se pomire raznim poklonima. Nekada je satima odbijao da ode iz kuće. Mama je sve vrijeme bila u kontaktu sa Sajmonovim socijalnim radnikom i govorila mu šta se dešava.

Odjednom je počela da strahuje za svoj život, iako nije bilo objektivnih razloga za to.

Jedne noći, Sajmon je pratio mamu dok je išla na posao na posao. Bilo je oko četiri ujutro. Negdje oko pola pet ona mi je poslala poruku da ima neki čudan osjećaj, i kada se okrenula, vidjela je njega kako ide za njom.

– Da ga nisam otkrila da me prati, da li bi mi uradio nešto? – pitala se.

To je trenutak kada je trebalo da bude vraćen u zatvor. Postojalo je i svjedočenje njegove bivše djevojke Anđele koja je govorila da ju je pratio, a on je govorio da je ona bipolarna i luda. Njegovo mišljenje je uvaženo.

Od tog dana, mama je uvijek molila prijatelje da je prate do i sa posla. Međutim, Sajmon je i dalje uvijek bio u blizini, posmatrao je iz kola. Mama je molila njegovog socijalnog radnika da uradi nešto, ali on je govorio da ništa ne može da uradi.

Mama me je uskoro poslala na fakultet i rekla mi da se ne vraćam. Sad mi je jasno zašto. I ostalu djecu poslala je daleko od kuće, kod rođaka i prijatelja i rekla nam da se ne vraćamo.

29. januara Sajmpon je ubio mamu. Poslije uboda nožem, pregazio ju je kolima. Nakon toga, uhapšen je i mjesec dana po hapšenju izvršio je samoubistvo.

Nas šestoro ostali smo bez majke. Svako od nas trenutno se bori sa nekim oblikom depresije ili anksioznosti. Život nam je postao agonija. I to sve zbog sistema. On je ubio ženu prije moje majke i zbog toga dobio bijednih 14 godina. Ja ću sa ovim paklom morati da živim narednih 60 godina. I gdje je tu pravda?


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh