Svaštara

Pokradeni grad: Od raspada Juge dobili su samo plažu

Njeni građani nisu zaboravili svoju antifašističku prošlost, misle na javno dobro i zato smetaju svima u BiH

Neum je godinama bio jedini izlaz Bosne i Hercegovine na more, a onda je Tuzla 2003. otvorila prvo od tri Panonska jezera na kojima se turisti također mogu rashladiti slanom vodom koju je ispod grada ostavilo nekadašnje Panonsko more. Ljudi organizirano, autobusima dolaze u Tuzlu na kupanje zato što je na njezinim plažama ugođaj jadranski, a cijene to nisu. Često, na primjer, na obližnjem parkiralištu možete vidjeti automobile hrvatskih i vojvođanskih registracija,pise 24satahr.

Govorimo o vodenoj akumulaciji u samom središtu grada koja ljeti u potpunosti preobražava gradsku jezgru i tuzlanske ulice puni polugolim i vodom zasoljenim ljudima. Kad govorimo o ljetovanju u Tuzli, možemo dakako govoriti o duljini plaža, o salinitetu vode, o ćevapima i tuzlanskom pivu, ali pričajući o tome, govorimo u prvom redu o novcu jer je Tuzla grad koji novca nema.

Razlog zbog kojeg je Tuzla siromašna leži u njezinom političkom identitetu koji je u potpunosti nekompatibilan s Neumom, zapravo s čitavom Hercegovinom, Sarajevom, srednjom Bosnom, Bosanskom krajinom, Republikom Srpskom, ali i samim Tuzlanskim kantonom koji grad administrativno drži u šaci i ne da mu da prosperira.

Sve što je od raspada Jugoslavije do danas Tuzla uspjela napraviti upravo je to slano kupalište otvoreno za javnost. Zbog toga su slana jezera postala važno mjesto političkog prijepora, a ne samo priča o velikom turističkom uspjehu. Tuzla i dalje tone. No kad danas kažemo da taj bosanskohercegovački grad tone, ne mislimo više samo na propadanje tla zbog rudnika soli koji se ispod njega nalaze. Tuzla se, nažalost, naslanja i na jednu drugu prazninu koja je guta. Riječ je o zbilji Bosne i Hercegovine u kojoj je socijalistički identitet ovog grada postao ozbiljna smetnja jednoobraznom prihvaćanju nacionalizma koji je, od devedesetih godina naovamo, u ostatku zemlje postao jedina prihvatljiva politička opcija.

Tuzla je, za one koji to ne znaju, bila utjelovljenje jugoslavenskog industrijskog modernizma.
Od industrijski razvijenog grada prepunog tvorničkih pogona za preradu sode, soli i različitih kemijskih derivata, Tuzla se zadnjih nekoliko godina pretvorila u upropašten i pokraden grad koji se s velikom sjetom i ogorčenjem sjeća socijalističkog progresa koji ga je nakon završetka Drugog svjetskog rata izgradio.

Danas, u vrijeme normalizacije privrednog kriminala, korupcije i političkog nepotizma, u Tuzli možemo vidjeti niz lokacija na kojima ljudi s velikim ponosom ističu antifašistička obilježja i slave socijalistički karakter grada. Nemoguće je zamisliti Tuzlu bez Jugoslavije s kojom su se njezini građani nastavili duboko identificirati upravo stoga što bez Jugoslavije doslovno ne bi bilo Tuzle. Sve su tvornice, poput Hlorikalnog kombinata (HAK-a), Termoelektrane, Solane, Rudnika ugljena Kreka, Tehnograda, Proizvodno-trgovinskog kombinata (PTK-a) – nasljeđe Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.

Te se činjenice Tuzlaci ne srame. Ostatak BiH ne dijeli, međutim, tuzlanski afinitet za socijaldemokraciju. Štoviše, Tuzlu preziru upravo zbog neizbježne asocijacije na državu koje više nema. Da bismo razumjeli kompliciran financijski i politički odnos koji Tuzla ima s ostatkom BiH, moramo razumjeti da ni u vrijeme najvećih nacionalističkih pogroma Tuzlaci nisu glasali ni za jednu opciju osim socijaldemokratske: grad je bio crven za vrijeme Jugoslavije i ostao je takav i nakon njezinog raspada.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh