ODGOVORNOST! - #ostanikuci - #ostanidoma
Svaštara

Od životinjskih leševa i njihovih ostataka stvara vrijedna djela

Kada umjetniku Zoranu Tadiću iz Starog Grada na Hvaru neki nepoznati gost zakuca na vrata, odmah je svima jasno kako mu je u posjet, po svoju dozu art bruta, došao novi ljubitelj sirove umjetnosti.

Zoran Tadić - SlobodnaDalmacija.hr

A njih je jako puno, scena im je na svjetskom nivou sve šira, brzo rastuća, platežno je sposobna i stalno žedna novih izložaka. Pa stoga i ne iznenađuje kada u Starom Gradu naletite na stranca, Evropljanina ili Amerikanca u traženju kale s domom Zoranovih nevjerojatnih, misterioznih sience fiction figura ili izložaka.

“Mislim da ulogu igra i emisija što se stalno vrti na njemačkoj TV, u kojoj je jedna od reportaža posvećena mojim radovima. Putem te TV kuće i kabelskog sustava izlošci su došli na brojne adrese. A tako i do poštovatelja art bruta kojih je sve više. Klasika je već pomalo dosadila, ljubitelji umjetnosti traže neke nove pravce”, kaže Zoran Tadić.

Ovakav žanr treba razumjeti: za mnoge su izlošci sastavljeni od kostiju ili dijelova životinjskih lešina, školjki, kamenja, perja, dlaka, rožnatih tvorevina, zaokruženih počesto i mineralima ili kristalima, nešto groteskno, jezivo, ponekad i pornografski obojeno. Ali za pobornike art bruta, dakle umjetnosti u najsirovijem obliku, to su predmeti vrijedni klanjanja.

“Moje beštije, kako od milja nazivam bića koja filigranski precizno sastavljam od raznoraznih ostataka animalnog ili biljnog podrijetla, s radošću sam otpremio brojnim ljubiteljima ovoga žanra. Jedna je baš prije dva mjeseca otišla u ruke švicarskog kolekcionara, vlasnika nevjerojatno vrijedne, impresivne kolekcije umjetničkih djela. Tu, među tim skupim slikama i kipovima koje je kupovao dok su njihovi autori bili još nepoznati umjetnici, svoje je mjesto našao i moj Corporate Canibal. Ime je jasno, Korporativni kanibal”, kaže Zoran.

Corporate Canibal je tipični predator, motiv koji Tadić voli koristiti u svojim radovima. Moćna je to figura minuciozno sastavljena, pazite ovo, od majmunske lubanje donesene s Kariba, nadograđene ostacima varana, i tikvicom neobičnog oblika koju je našao u Južnoj Americi. Zoran nikada ne kupuje materijal, ne, on ga dobiva od prijatelja koji znaju za njegov umjetnički rad. Pa mu šalju muzejsku ostavštinu koju kustosi nisu uspjeli prodati na aukcijama, odlučivši je baciti na deponije smeća. Ili mu na lešine ukazuju i sami njegovi sumještani, navodeći mu lokaciju na kojoj može pronaći kosture štakora, koza, ovaca, piše “Slobodna Dalmacija“.

“S Novog Zelanda sam kući poslao četiri paketa raznoraznih ostataka algi, biljnih plodova i kostiju njihovih riba, te žad pronađen na plažama. U Japanu su mi darovali zube otrovne ribe fugu, one su završile u nakitu. Koristio sam i kobrinu glavu, no nju, recimo, nikada ne bih stavio u nakit za tijelo. Kobrina glava ima jaku energiju. Energije su jako bitne, i jako ih je važno dobro posložiti. Radio sam narukvice od šapa polarnih lisica, njihove sam repove stavljao u skulpture. Kandže fazana su jako ukrasne, isto kao i bodlje dikobraza ili glava aligatora, te čaglja”, pojašnjava.

Posebno ga je oduševio paket koji ga je čekao u Anconi, pun ostataka prepariranih životinja iz jednog pariškog muzeja. Našli su se tu dijelovi tijela guštera, varana, mali aligator, ostaci ribe pilan. Za nekoga poput Zorana vrhunsko blago.

“Moji mi sugrađani često znaju pred vratima ostaviti kesicu punu materijala. Ili me zovu kad na tavanu kuća prilikom čišćenja nađu ostatke štakora. Nedavno me mesar zvao i kaže: “Eno ti tamo u zaljevu pluta uginuli jastreb, ajde brzo dođi da ne potone.” Što od jastreba iskoristiti? Sve ide, glava, lubanja, kljun, kandže, perje, kosti”, kaže.
Od toga ima materijala i za “beštije” i za nakit. Sve je dobrodošlo, isto kao i insekti koje sve više koristi u svom radu. Osim jedne stvari, ljudske kosti ne prima. To ne, granicu ipak ima. Jednom je po zahtjevu napravio uspomenu od ljudskih zubi. Što mu je zapravo i zadnja granica kada su ljudski ostaci u pitanju.

“Moje beštije domaći gledaju i komentiraju, malobrojni kažu kako se iza njih kriju vrazi, sotone. Ili da su pornografija, kada uoče izložak jaruščića s erekcijom koju sam mu napravio od oka raka. Kupuju ih stranci, ali u globalu rečeno, ljudima se sviđaju jer su drukčiji, posebniji. Ova je scena kod nas još uvijek u začetku, zapravo sam ja jedini koji se bavi art brutom. No vani je to vrlo dobro prihvaćen i zaživljen umjetnički žanr, koji ima sve veći broj poklonika”, kaže Zoran.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh