Svaštara

Sakrivala je djecu u mrtvačke sanduke! Kada su je uhapsili, saznali su pravu istinu…

Dugo se krila, dok je na kraju nisu uhapsili! Ovo je priča koja je obišla cio svijet…

Irena Sendler je rođena 1920. godine u Varšavi. Otac ju je naučio mnogim stvarima, a najvažnija od njih je da pomogne ljudima u nevolji, piše “Likemag“…

Prateći stope svog oca koji je bio doktor, školovala se za medicinsku sestru. Kasnije je postala socijalna radnica, koja se između ostalog brinula da obezbijedi siromašnima hranu i odjeću.

U tom periodu, već je počelo proganjanje Jevreja širom Evrope.

Tokom Drugog svjetskog rata, nacisti su formirali jevrejski geto u Varšavi. Tu je bilo smješteno preko 400 hiljada ljudi, koji su svakodnevno živeli na ivici smrti.

Irena je bila duboko zabrinuta za te ljude, pa je riješila da pokuša da im pomogne. Pridružila se organizaciji “Zegota”, koja je spasavala Jevreje. Iako je rizikovala život, Irena je bez razmišljanja krenula u akciju.

Sa dve prijateljice, pomagala je djeci iz geta.

Međutim, mnoge jevrejske porodice su odbile da povjere svoju djecu nepoznatoj ženi.

Geto je bio dobro čuvan, pa je morala da se dovija kako bi pomogla djeci.

Jedan od načina je bio da izmisli da je dijete bolesno, kako bi ga povela u bolnicu.

Kako su čuvari geta pooštrili kontrolu, iznosila je djecu u mtrvačkim sanducima, kontejnerima za smeće, koferima…

Jedna od beba koju je spasila bila je i malena Eluzina. Djevojčica je imala svega 5 mjeseci, a majka joj je u haljinicu ušila srebrnu kašiku. Irena je uspjela da je iznese iz geta u drvenom sanduku, namijenjenom za ugalj.

Irena je pažljivo vodila evidenciju: uspjela je da spasi 2.500 djece!

Sve je išlo po planu, do jednog dana kada su je nacisti uhapsili. Završila je u zatvoru gdje je mučena, ali nije odala nijednu informaciju. Nacisti su je zbog toga osudili na smrt, ali je sudbina za Irenu imala druge planove.

Jedan od njenih saboraca je uspio da podmiti čuvare da je puste. Od tada je živjela pod lažnim imenom, ali nikada nije prestala da pomaže ljudima.

“Moj bijes protiv okupatora je bio veći od mog straha. Moj otac je uvijek govorio: pomozi čovjeku koji se davi, čak iako ne znaš da plivaš. U to vrijeme, Poljska se davila”, rekla je Irena.

Kada se rat završio, Irena je predala sve papire humanitarnoj organizaciji, kako bi im pomogla da ponovo spoje razdvojene članove porodice. Ubrzo se udala i rodila troje djece.

Nakon dugog i sretnog života, Irena je umrla u 98. godini.

Oni kojima je pomogla, kao i njihovi potomci, nikad neće zaboraviti ovu heroinu!

Podijelite njenu priču sa prijateljima na Facebooku, jer dobrim djelima treba da se priča!


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh