Svaštara

“Punih 16 godina imala sam osjećaj da me neko prati, promijenila sam 6 škola u 7 godina, a nisam imala pojma šta se događa”

Djetinjstvo kanadske novinarke Pauline Dakin bilo je u najmanju ruku bizarno.

Pauline Dakin - Facebook

Advertisements

Odrasla je 70-ih širom Kanade, a sama je priznala da je to razdoblje bilo misteriozno i prepuno neugodnih iznenađenja. Najluđe u cijeloj priči jeste da Pauline nije imala pojma zbog čega. Nije imala pojma šta se događa oko nje, majku je pitala nebrojeno puta, ali uvijek je s druge strane stizao isti odgovor.

“Ne mogu ti ništa reći, saznat ćeš kad dođe vrijeme.”

I mama Ruth je održala riječ, ispričala je Pauline cijelu priču, ali tek kad je ona navršila 23 godine, piše “BBC“…

“Moj brat i ja smo stalno pričali o tome. Šta se događa, zašto je naša porodica tako čudna? Bila su to pitanja na koja nismo imali odgovora.”

Njeni roditelji, Warren i Ruth, rastali su se dok je ona imala samo pet godina. Njen otac bio je uspješan biznismen, ali i teški alkoholičar koji je često bio nasilan prema supruzi. U jednom trenutku Ruth je prekipjelo, te se spakovala, uzela djecu i napustila njihov dom zauvijek.

Majka je Pauline i njezinom brat rekla da idu na odmor u 1.600 kilometara udaljeni Winnipeg, ali kad su tamo došli, uslijedio je priznanje.

“Ostajemo ovdje, ne vraćamo se u Vancouver.”

Međutim, Winnipeg je bila tek prvog postaja njihovog dugogodišnjeg putovanja. Pauline je u sedam godina promijenila čak šest škola. Selidbe su bila njihova svakodnevica, a Pauline je lagano padala u depresiju.

“Znala sam da se nešto loše dogodilo, ali nisam imala pojma što. Majka mi ništa nije htjela reći, ali imala sam osjećaj da nešto nije u redu.”

Ono što je također bilo bizarno u cijeloj priči jeste činjenica da je jedina konstanta u životu porodice Dakin bio njihov porodični prijatelj Stan. Gdje god je bila porodica Dakin, tu se pojavio i Stan Sear. On je inače bio svećenik u jednoj crkvi u Vancouveru i Ruth je njemu plakala na ramenu dok je proživljavala bračni pakao s Warrenom.

“Šta god se nama događalo, to se događalo i njemu. Bila sam sto posto uvjerena u to”, rekla je Pauline koja je 1988. diplomirala na univerzitetu u New Brunswicku i već tada počela raditi u jednim lokalnim novinama.

U to vrijeme Pauline je primila telefonski poziv koji je čekala cijeli svoj život. S druge strane bila je njena majka.

“Ok, sad sam spremna. Objasnit ću ti sve te čudne stvari koje si proživljavala kroz djetinjstvo.”

Pauline i Ruth su se našli kod jednog motela na pola puta između dva grada u kojima su živjele. Kad su se našle, Ruth je u džep svoje kćeri stavila ceduljicu na kojoj je pisalo “Ne govori ništa. Skini nakit sa sebe i stavi ga u vrećicu. Sve ću ti objasniti…”

“Nešto bizarnije u životu nisam čula. Razmišljala sam si u glavi ‘majko, što ti je?'”

U svakom slučaju, Pauline je poslušala svoju majku i otišla s njom u sobu gdje je već čekao Stan Sears. I prvo što je čula jest rečenica koju je čekala 23 godine.

“Posljednjih 16 godina bježimo od mafije!”

Pauline je ostala u totalnom šoku. Nakit je morala skinuti sa sebe kako slučajno ne bi bio ozvučen, a u sljedećih nekoliko minuta Stan i Ruth su zaprepaštenoj Pauline ispričali sve.

Prema riječima Stana i Ruth, njen otac Warren toliko je bio involviran u kriminal da je u jednom trenutku postao mafijaški boss u Vancouveru. Stan je u cijelu tu priču upao nakon što je jedan visokorangirani mafijaš prekršio zavjet šutnje, te mu se ispovjedio. Htio je mafijašku prošlost ostaviti iza sebe i okrenuti se mirnoj budućnosti. Problem u cijeloj priči je bio što su to ostali mafijaši saznali, te su se okomili na Stana koji je očito znao previše.

Tada na scenu stupa i Ruth koja je počela raditi kao sekretarica u Stanovoj crkvi. Dakle, bivša žena mafijaša i čovjek koji zna mnoge mafijaške tajne na istom mjestu… Bila je to situacija koju lokalna mafija nije htjela propustiti. Htjeli su ih oboje likvidirati.

“Majka mi je rekla da me cijeli život prate i čuvaju agenti. Rekla mi je da je bilo puno pokušaja da me otmu, otruju ili ubiju, ali da su moji čuvari svaki put na vrijeme reagovali.”

Nakon godina odupiranja, Ruth je konačno odlučila prihvatiti vladinu zaštitu i odseliti se u jedno od zabačenih mjesta u kojima su živjeli samo agenti i ljudi koji su bili mete mafije. I Stan, naravno. To društvo se zvalo “čudan svijet”. Djeca nisu imala pojma šta se događa, ali cijelo vrijeme su imali neki čudan osjećaj da ih neko prati…

“Objašnjenje moje majke mi je bilo nevjerovatno. Pa kako to može biti istinito? I kako je moja majka uspjela sačuvati tajnu svih ovih godina”, pita se Pauline koja, priznaje, od trenutka naleta majčine iskrenosti živi u strahu i nelagodi.

“Propale su mi sve veze, izgubila sam i sjajne prijatelje. Jednostavno, takvu tajnu mi je bilo teško držati u sebe i na kraju sam samu sebe izolovala.”

U međuvremenu, Pauline se odselila kod majke i Stana koji su živjeli zajedno. Ušla je u njihov “čudan svijet”.

“Stan je bio briljantan tip, za sva moja pitanja imao je odgovore. Međutim, s vremena na vrijeme pojavljivale su se neke šupljine u cijeloj priči”, pričala je Pauline kojoj je Stan stalno punio glavu prisluškivanjem, praćenjem…

S vremenom je Pauline uhvatila Stana u laži. U jednom trenutku je shvatila da je svećenik obični muljator koji skoro dvije decenije vara njenu majku samo kako bi bio s njom. Nikakva ih mafija ne ganja, niko ih ne pokušava ubiti… Sve te maštarije bile su plod Stanova uma.

“To otkriće me užasnulo.”

Pauline je bila u šoku, ali njena majka jednostavno nije vjerovala. Toliko je zapela u Stanovim lažnim pričama, da je i sama počela vjerovati da je to istina.

“Vjerovala je Stanu do svoje smrti. Nikada ne bi napravila to svojoj porodici da nije vjerovala. Jednostavno, nije se usudila ni pomisliti da je sve to laž.”

Dakin je kasnije saznala da je Stan psihički bolesnik koji je iskoristio ranjivost Ruth u datom trenutku da je odvede u svoj svijet obmana i laži. Na kraju je uništio djetinjstvo djeci…

Pauline je na kraju prihvatila spoznaju da je njena porodica bila žrtva jako bolesne osobe…

“Pomirila sam se sa svojom prošlosti i više ga ne mrzim. Čak nisam ni ljuta”, zaključila je Pauline Dakin.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh