Svaštara

OTIŠLA JE U INOSTRANSTVO DA ZARADI VELIKE PARE! Jela je pseću hranu i osjećala da umire od gladi, ALI TO NIJE NAJGORE!

Njen slučaj nije jedinstven – Brazil je država s najvećim brojem “kućnih pomoćnica”, a čak šest miliona Brazilaca zaposleni su kod porodica srednje klase ili bogataša kao “ispomoć”.

Tužna djevojka - Blogspot.com

Advertisements

Bilo je već kasno kad je Marija, sama u svojoj sobi, počela da razmišlja o tome da sebi oduzme život, tako što će skočiti s prozora na sedmom spratu.

Njen dan na poslu, s druge strane vrata ponovo je započeo prije zore i završio se 15 sati kasnije. Osjećala se užasno slabo, nije jela već dva dana. Marija je stigla iz Filipina u Brazil dva mjeseca ranije, dobivši posao kućne pomoćnice u porodici koja je živjela u bogatom dijelu brazilskog Sao Paula, prenosi “Espreso“…

Zadaci za koje su je zadužili čine se da nemaju kraja. Treba pomagati majci sa tri školarca i malom bebom. Pritom mora svakodnevno da očisti ogroman stan s velikom trpezarijom, dnevnom sobom i četiri spavaće sobe, svaka s kupatilom. Takođe, treba šetati psa, staviti djecu u krevet, brinuti o hrani, vešu…

Majka porodice obično je ostajala kod kuće, pažljivo posmatrajući sve što Marija radi. Jednom, kad joj je prigovorila kako nije dobro očistila stakleni sto, natjerala je da ga sat vremena polira. Nekim danima bi brojala odjeću koju bi Marija peglala, a ako nije bila zadovoljna količinom posla, vadila bi iz ormara već složenu odeću i tjerala je da je ponovo ispegla.

Prolazile su sedmice bez da je Marija dobila slobodan dan, a s toliko posla koliko je imala, vrlo je rijetko uopšte imala vremena i prilike da jede. Te noći je Marija razmišljala o svojoj porodici na Filipinima, svojoj majci i tri male djevojčice, njene voljene kćerke, od kojih je dvjema bio potreban poseban i skup lijek zbog urođene srčane bolesti. Sa svima njima koji su zavisili od njene plate, nije imala drugog izbora nego da nastavi s radom kod nemilosrdnih gospodara.

“Čula sam da je Brazil tako lijepo mesto, zamišljala sam kako ću normalno raditi i zarađivati, ali nikako nisam mogla da shvatim zašto me tako tretiraju”, ispričala je za “BBC”. Nakraju je samo brisala suze i išla da spava.

Kada se sljedećeg dana probudila, želudac ju je bolio od nedostatka hrane, ali njeni zadaci su je već čekali. Tek satima kasnije našla je nešto što bi mogla da pojede – kuhala je neku kašu s mesom za psa, pa je dio odvojila sebi i krišom pojela.

“Ne znam šta sam drugo mogla da uradim da preživim. Osjećala sam se kao da doslovno umirem od gladi. Ja nisam imala ni prava, ni prilike sama da otvorim frižider ili nešto slično”, priča ona.

Njen slučaj nije jedinstven – Brazil je država s najvećim brojem “kućnih pomoćnica”, a čak šest miliona Brazilaca zaposleni su kod porodica srednje klase ili bogataša kao “ispomoć”. Mnogi od njih trpe zlostavljanje i rade u uslovima koji se ne mogu nikako drugačije nazvati nego moderno ropstvo.

Brazil je 2013. napokon počeo da uvodi zakonske odredbe kojima se radnicima u domaćinstvu daju ista prava kao i svakom drugom radniku – na primjer, radni dan od osam sati i maksimum od 44 sata rada sedmično. Ali, nadgledanje istog je sasvim druga, često nepostojeća priča.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh