Svaštara

APOKALIPTIČNA NAJAVA ČUVENOG RUSKOG AKADEMIKA: “Dolazi epoha haosa i rat svih protiv svih!”

Svijet kontroliše tridesetak porodica. Riječ je o daleko složenijoj šemi od uske priče o Rokfelerima i Rotšildima. To su aristokratske i monarhističke porodice Evrope.

Advertisements

Smiješno je kada “Bilderberšku grupu” predstavljaju kao svjetsku vladu. Ne postoji svjetska vlada, a u Bilderberškoj grupi se raspravlja o već donijetim odlukama. “Bilderberg” je maska iza koje su sklonjene daleko značajnije, a malo poznate strukture koje zaista upravljaju planetom.

Ovo, u ekskluzivnom razgovoru za “Novosti” kaže ruski akademik, istoričar Andrej Iljič Fursov, koji već godinama proučava svjetske elite. Jedan od najpoznatijih svjetskih naučnika za tajnu historiju nedavno je posjetio Beograd. Došao je kao priređivač knjige ” Razbojnička država – Kosovo u svjetskoj politici” Jelene Ponomarjove, koja je dio njegovog petotomnog projekta “O zavjerama”.

“Ova knjiga će postajati sve značajnija, jer će svijet biti sve haotičniji i u njemu će se pojavljivati sve više razbojničkih država. Kosovo je napravila Evropa. To je razbojnička država transnacionalnih korporacija, koje su previdjele da psi na kraju ujedu i gazde”, objašnjava ovaj stručnjak za pitanja skrivene moći.

– Da li su te korporacije odgovorne i za raspad Jugoslavije i Sovjetskog Saveza, ili, možda, stvaranje Evropske unije?

Svakako, ali ne radi se samo o korporacijama. Svoje interese ostvaruju i eurobirokrate, kao i pojedinačne države. Klasične države pretvorile su se u klaster transnacionalnih korporacija. Dogodilo se to kao rezultat puzećeg državnog prevrata, koji je započeo ubistvom Džona Kenedija i završio se kada je optužen Ričard Nikson. Amerika je kao država izgubila Hladni rat od SSSR, dok je kao klaster transnacionalnih korporacija pobijedila. Tačnije, rukovodstvo pod vođstvom Mihaila Gorbačova je kapituliralo.

– Na koji način je kapitulirao?

Šezdesetih i sedamdesetih godina u SSSR se pojavila mala, ali veoma uticajna grupa iz redova nomenklature koja je željela političku moć da pretvori u privatno vlasništvo. Ovo nije bilo moguće bez rušenja SSSR. I, naravno, nije bilo moguće bez određenih kontakata sa dijelovima svjetske kapitalističke klase. Znamo da se ovoj klasi sedamdesetih godina nije žurilo sa rušenjem SSSR, ali početkom osamdesetih situacija se promijenila. Prema procjenama tadašnjih američkih analitičara, početak devedesetih trebalo je da obilježi veliki potres ekonomija Zapada.

– I socijalistički lager se nalazio u krizi…

Jeste, prema njihovom mišljenju, SSSR bi mnogo lakše podnio takav potres od Zapada. Prije svega, zbog potrošačke kulture. Rušenje Sovjetskog Saveza bilo je od životnog značaja za preživljavanje Zapada. Ne treba zaboraviti da je u vrijeme Gorbačova iščezla generacija pobjednika Drugog svjetskog rata i da je bio izuzetno nizak intelektualni nivo sovjetskog rukovodstva.

– Šta se promijenilo dolaskom Vladimira Putina na čelo Rusije?

Putin je dobio teško nasljeđe Gorbačova i Borisa Jeljcina. SSSR je u vreme Gorbačova bio superdržava, a Putin je u nasljeđe od Jeljcina dobio sasvim drugačiju zemlju. Jednom je Josif Staljin kazao: “Postoji logika namjera, ali i logika stvari. A logika mogućnosti jača je od logike namjere”. To je upravo situacija u kojoj Putin obitava.

– A kakva je logika mogućnosti da popuste prilično narasle tenzije?

Zapad se neće miriti sa Putinom. Veći dio američkog establišmenta smatra da su pogriješili što nisu potpuno srušili SSSR. Smatrali su da se Rusija nikad više neće uzdići. Prisjetimo se riječi američkog predsjednika Klintona, koji je, nastupajući pred američkim oficirima 1995. godine, rekao: “Dozvolićemo Rusiji da postoji, ali nećemo joj dozvoliti da bude velika država.”

– I čim je Rusija sa Putinom počela ponovo da uspostavlja suverenitet, stigla je reakcija…

Tri godine prije početka ukrajinske krize Džordž Fridman, američki analitičar i osnivač obavještajne kompanije “Stratfor”, najavio je: “Čim Rusija počne da raste, dobiće krizu u Ukrajini”. Tako se i dogodilo. Kriza u Ukrajini, međutim, nije pošla u smjeru koji su htjeli Amerikanci. Zbog toga u bliskoj perspektivi nikakvog primirivanja sa Zapadom neći biti. Ali, to nama i nije potrebno.

– Plašite li se da bi ove nesuglasice mogle da prerastu u rat?

Ja sam sovjetski oficir i ničeg se ne bojim.

– A oni koji nisu bili sovjetski oficiri da li bi trebalo da se boje?

Kasno je plašiti se. Kad nailazi opasnost nema mjesta za strah. Protivnika treba dočekati stisnutom pesnicom. Treći svjetski rat biće drugačiji od ratova iz 20. vijeka. Biće to skup lokalnih sukoba, koji zahvataju veliki dio Zemljine kugle. U tom smislu, novi svjetski rat traje. Ukrajina, Sirija…

– Tu je i Islamska država…

Ona je nedavno zauzela provinciju Kunduz u Afganistanu, koja se graniči sa Tadžikistanom. Znam šta se događa u centralnoj Aziji, jer aktivno sarađujem sa našim strukturama koje su tamo. Srednja Azija biće ogromna siva zona koja će pritiskati i Kinu, i Indiju, i Rusiju. Ulazimo u epohu haosa. Doba u koje ulazimo nije novo srednjovekovlje, već će to biti novi tamni vijekovi. Podsjećaće na doba kraja antike, kada je Rim već pao, a srednji vijek još nije počeo. Moramo da naučimo da živimo u uslovima nesigurnosti i da tučemo neprijatelja na njegovoj teritoriji. Smatram da uskoro Americi neće biti važno šta se događa u drugim dijelovima svijeta…

– Zašto?

Unutrašnji problemi će tamo rasti i to je možda dobro. Međutim, američka kriza će izazvati svjetsku krizu. Ako naglo padne nivo potrošnje u SAD, pašće i kineska ekonomija. Kina je velika fabrika proizvoda koje kupuje SAD, a prema mišljenju ozbiljnih stručnjaka, pad ekonomije u ovoj zemlji između tri i pet posto izazvao bi unutrašnje sukobe.

– Kako vidite budućnost balkanskog prostora?

Postoji dobra latinska izreka: “Ako želiš mir, spremaj se za rat”. Balkan će biti turbulentna zona Evrope, ali ukoliko se Evropa i Amerika budu zanimale svojim problemima, tada će i Srbi da se razračunaju sa Albancima.

– A ako se ne budu njima bavili?

Baviće se. Kod njih će biti sve gore i gore. Pogledajte šta se dešava u Londonu i u Parizu. Jedan moj kolega je napisao da je najrazvijenija arapska zemlja Francuska, a da je Oksford strit u Londonu arapska ulica.

Hladni rat je bio idila

– Nazire li se kraj migrantske krize?

Migraciona kriza je vojna operacija novog tipa, usmjerena na destabilizaciju Evrope. Ta kriza će se još razbuktati. Ne čekaju nas lahka, već zanimljiva vremena. Mirnog perioda kao što je bio Hladni rat neće skoro biti. Postojao je samo jedan period mira u historiji, koji je ličio na Hladni rat, a to je epoha Antoninske dinastije u drevnom Rimu. Takve epohe dešavaju se jednom u dvije hiljade godina i treba ih dočekati.

Naslijeđe Trećeg rajha

“Svjetska vrhuška je poprilično komplikovana”, smatra Andrej Fursov:

“Ali kad se u jednim rukama nalaze materijalna dobra, energija i informacije, čak i mala grupa ima mogućnost da manipuliše historijskim procesima. Malo je poznato da se švedska aristokratija bavila finansijskim nasljeđem Trećeg rajha. Visoki nacistički funkcioner Martin Vordman stvorio je više od 200 transnacionalnih kompanija, a manje-više toliko stvoreno je i u Švicarskoj.”


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh