ODGOVORNOST! - #ostanikuci - #ostanidoma
Svaštara

Murakami: “Kako sam sreo 100 posto savršenu djevojku jednog lijepog aprilskog jutra”

Prenosimo vam dio priče velikog pisca Harukija Murakamija. Uživajte…

Haruki Murakami - Bizlife

“Jednog lijepog aprilskog jutra, na strmoj sporednoj ulici u pomodnom Harajuku kraju u Tokiju, prošao sam pored 100 posto savršene djevojke.

Pravo da vam kažem, nije baš toliko dobro izgledala. Nije se čak posebno ni izdvajala. Odjeća joj nije bila ništa posebno. Kosa je još uvijek zamršena od spavanja. Nije bila ni mlada, skoro pa trideset godina, ni blizu “djevojke” iskreno govoreći. Ipak, znao sam i ovoliko udaljen: Ona je 100 posto savršena djevojka za mene. Od momenta kada sam je ugledao grudi mi tutnjaju, a usta su suha kao pustinja.

Možda imate svoj poseban i omiljen tip djevojke, sa uskim zglobovima, recimo, ili velikim očima, ili ste potpuno ludi za djevojkama koje mrljave dok jedu. Imam i ja svoj ukus, naravno. Ponekad u restoranu uhvatim sebe kako zurim u djevojku za susjednim stolom zbog oblika njenog nosa. Ali niko ne može da tvrdi da njegova 100 posto savršena djevojka odgovara nekom unaprijed smišljenom tipu. Iako sam lud za nosevima, ne mogu da se sjetim oblika njenog nosa, čak ni da li ga je imala! Sve čega sa sigurnošću mogu da se sjetim jeste da nije bila ljepotica. Uvrnuto.

“Juče sam na ulici prošao pored 100 odsto savršene djevojke”, rekao sam nekome.

“Stvarno?” rekao je. “Dobro je izgledala?”

“Ne baš.”

“Tvoj tip?”

“Ne znam. Izgleda da ne mogu da se sjetim ničega u vezi s njom, ni oblika njenih očiju ili veličine njenih grudi.”

“Čudno.”

“Da, baš.”

“Pa”, rekao je, već smoren, “Šta si uradio? Razgovarao sa njom? Pratio je?”

“Ma ne. Samo sam prošao pored nje na ulici.”

Ona je išla od istoka ka zapadu, a ja od zapada ka istoku. Zaista prelijepo aprilsko jutro. Volio bih da mogu da razgovaram sa njom. Pola sata bilo bi sasvim dovoljno: samo da je pitam nešto o njoj, da joj kažem ponešto o sebi, a ono što bih stvarno volio jeste da joj objasnim kompleksnost sudbine koja je dovela do toga da nabasamo jedno na drugo na sporednoj ulici u Harajuku kraju jednog lijepog aprilskog jutra 1981. godine.

To bi sigurno bilo nešto prepuno toplih tajni, nalik starinskom satu napravljenom još kada je mir ispunjavao svijet. Nakon ćaskanja, ručali bismo negdje, možda pogledali film Vudija Alena, svratili do hotelskog bara na koktel. Uz malo sreće, možda bismo završili u krevetu.

Ta mogućnost zakucala je na vrata mog srca. Sada se razdaljina među nama smanjila. Kako da joj priđem? Šta da kažem?

“Dobro jutro gospođice. Da li mislite da biste mogli da utrošite pola sata vremena na ćaskanje?”

Smiješno. Zvučao bih kao prodavac osiguranja.

“Izvinite, da li kojim slučajem znate da li ovdje negdje postoji hemijsko čišćenje koja radi non-stop?”

Ne, to je urnebesno. Kao prvo, ne nosim sa sobom nikakav veš. Ko će u to uopšte da povjeruje?

Možda bi jednostavna istina uradila svoje. “Dobro jutro. Vi ste 100 posto savršena djevojka za mene.”

Ne, ne bi povjeravala u to. Čak i da povjeruje, možda ne bi željela da razgovara sa mnom. Izvinite, mogla bi da kaže, možda sam ja 100 posto savršena djevojka za vas, ali vi niste 100 posto savršeni za mene. To bi moglo da se desi. I, ako bih se našao u toj situaciji, raspao bih se na komade. Nikada se ne bih oporavio od tog šoka.

Imam 32 godine, i starim, o tome se radi. Prolazimo pored cvjećare. Topao vazduh miluje mi kožu. Asfalt je vlažan, i osjećam miris ruža. Ne mogu da se natjeram da razgovaram sa njom. Nosi bijeli džemper, a u njenoj desnoj ruci je bijela koverta kojoj jedino nedostaje markica. Znači, pisala je nekome pismo, možda je cijelu noć provela pišući, sudeći po pospanom izrazu u njenim očima. Koverta je mogla da sadrži svaku tajnu koju je ikada imala. Napravio sam još nekoliko koraka i skrenuo: Izgubila se u gužvi.

Sada, naravno, znam tačno šta je trebalo da joj kažem. Trebalo je da to bude dug govor. Ideje koje mi padaju na pamet nikada nisu bile previše praktične.

Pa dobro. Počelo bi sa “Jednom davno”, a završilo se sa: “Tužna priča, zar ne?”


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh