Svaštara

OSTAO BEZ BENZINA, PA KRENUO KA ŠUMI: Ispovijest čovjeka koji se iz DIVLJINE vratio nakon 27 godina

Kristofer Najt imao je samo 20 godina kada je otišao na vožnju koja će mu, na kraju je ispalo, obilježiti ostatak života.

Kristofer Najt - Screenshot

Ovaj mladić vozio je sjeveroistokom SAD sve dok nije ostao bez benzina. Kada ja automobil stao, zaputio se u šumu. Iz šume je izašao 27 godina kasnije, piše “Slobodna Dalmacija“…

Ljudi bježe u divljinu iz tri razloga – zbog mržnje prema današnjem svijetu, zbog ljubavi prema prirodi, a neki bježe iz vjerskih razloga. Začudo, Najt ne spada ni u jednu kategoriju.

Njegova agonija je počela kada je ugrađivao alarme u predgrađu Bostona. Iz nepoznatih razloga odlučio je da da otkaz. Zapravo, otkaz nije ni dao, samo je otišao. Čak nije ni alat vratio. Podigao je posljednju platu, sjeo u automobil i krenuo u nepoznato.

Najt baš nikome nije rekao šta radi.

Razlog je jednostavan. Nisam imao kome da kažem reći. Prijatelje nisam imao, a sa kolegama s pola nisam htio da se družim“, kaže. Sjeo je za volan i vozio. Hranio se brzom hranom, spavao u jeftinim motelima i samo gledao život kako prolazi pokraj njega. Kada je stigao na Floridu, Najt se okrenuo i krenuo prema sjeveru.

Uživao sam. Još ranije sam shvatio da se najljepše osjećam kad sam sam. Interakcija s drugim ljudima me frustrirala, svaki sastanak bila mi je noćna mora“.

Sa sobom je imao samo šator i torbu, nikakvu kartu ili kompas. Naravno, ta činjenica ga nije previše brinula, Krisofer je hrabro zakoračio u šumu i krenuo ravno u divljinu.

Jedini cilj mi je bio da se izgubim. Ne pitajte zašto jer ne znam odgovor. Nisam razmišljao, nisam imao nikakvih planova. Samo sam otišao“, kaže.

Beskrajne šume i brda za njega nisu predstavljali problem. Što je dublje ulazio, to mu je bilo bolje.

Izgubio sam se, ali nije me bilo nimalo briga. Postavio bih jedan kamp, tamo ostao sedam dana, pa nakon toga krenuo dalje. Sjever, jug… Nije važno. Samo sam hodao.

Jedna važna stvar mu je predstavljala veliki problem. To je bila hrana.

Bio sam stalno gladan i nisam imao nikakvu ideju kako da se nahranim. Nisam imao nikakav pribor za lov. Tek sam povremeno naišao na neke bobice, ali rijetko.

Njegova agonija je trajala sve dok nije pronašao kolibe usred šume koji su ljudi koristili kao ljetnjikovce. Niko tamo nije previše držao do osiguranja, jer – ko bi provaljivao usred šume!? Vrata se nisu zaključavala, prozori su bili otvoreni. U svakom slučaju, bio je to najljepši mogući poklon za Najta. Odlučio je da krade i preživi.

Pljačkao je sve u krugu 50 kilometara, procjenjuje se da je provalio u više od 100 kuća.

Lokalni ljudi su prijavljivali provale, ali policija je bila nemoćna.

Sve je bilo tako čisto da smo počeli da sumnjamo da nam ljudi govore gluposti. Nije bilo baš nikakvih dokaza o provalama, njegova disciplina bila je nevjerovatna“, rekao je jedan policijski službenik.

Policija je konačno stala na kraj Najtu nakon punih 27 godina. Uhvatili su ga kako krade hranu u ljetnjem kampu blizu jezera i optužili za provalu i krađu.


NAPOMENA: Video materijali objavljeni u ovom tekstu postavljeni su na globalnim internet servisima za javno i besplatno dijeljenje video materijala. Oni nisu vlasništvo portala Haber.ba i portal Haber.ba ne odgovara za njihov sadržaj i autorska prava.

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh