Svaštara

Trebalo je da dobijemo bebu za šest mjeseci. Onda mi je djevojka rekla da je upoznala drugog…

Nakon 11 godina veze, jedan momak je bio presretan što će dobiti dijete sa ženom koju voli. Međutim, njeno priznanje mu je srušilo svijet i učinilo da se zapita da li je dijete uopšte njegovo? Ovo je njegova ispovijest…

Ljutnja - Depo.ba

“Čuo sam sebe kako izgovaram riječi “želio sam porodicu“, nesposoban da pogledam svoju djevojku u oči, zureći u parket na kome je klečala. Čekao sam znak, bilo koji detalj koji bi prekinuo košmar u kome sam se nalazio, prenosi “Žena“…

Primjetio sam da nosi moju staru majicu i to je bilo to. To je bio znak koji sam čekao. Nije moglo da bude gotovo… Dobićemo dijete zajedno.

Zvuči kao scena iz neke sapunice, a takav je bio i osjećaj. Kao da je tim pisaca sjeo i napisao sve ovo u pokušaju da obezbjede bolju gledanost. Bili smo tako bliski 11 godina, živjeli smo zajedno veći dio tog vremena, imali smo stan i tri ljubimca. Oduvijek smo željeli decu i pokušavali smo sedam mjeseci do trenutka kada je zatrudnila.

Prije 24 sata sam saznao da je moja partnerka prije nekoliko nedelja upoznala nekog drugog i da je sada u vezi sa njim, iako je trudna već tri mjeseca.

To me je uništilo.

Kada sam čuo strašnu istinu, pripala mi je muka i cijeli svijet se okrenuo. Prvo smo se svađali, zatim sam ignorisao istinu i zapao u stanje izmaglice, gdje sam čuo njene i svoje riječi, ali ništa me nije doticalo.

Polako sam postajao svjestan da ono što je izgledalo nemoguće meni i svima oko nas, zapravo objašnjava čudnu situaciju u kojoj smo se nalazili prethodnih nekoliko sedmica. Naš odnos je postao napet, kao da postoji nešto između nas, nešto što nisam mogao da vidim, ali sam osjećao da je tu.

Prošlost i budućnost su nestale u trenutku. u sadašnjosti su me preplavila pitanja poput toga gdje ću živjeti, kako ću odgajati dijete, kakvu ću ulogu imati…?

Međutim, jedno pitanje se izdvajalo – da li sam ja uopšte otac tog djeteta? Na sreću, odmah sam dobio odgovor, još ga nije upoznala kada je dijete začeto. Srce mi je prepuklo samo zbog toga što sam morao da postavim to pitanje.

Čak i u naletu bijesa, morao sam da zaštitim svoje dijete i da se kontrolišem.

Dogovorili smo se da ćemo zajedno odgajati dijete, ali bez nekih jasnih odrednica. Ni sam nisam znao kako da se postavim prema nekome koga sigurno ne bih nikada više vidio da nije bilo te bebe?

Nisam znao ni kako ću se postaviti prema tom čovjeku… Da li će me on zamjeniti? Kako ću osigurati svoje mjesto oca kada neću imati priliku da mu šapućem dok je u maminom stomaku?

Neko vrijeme sam i dalje djelio stan sa djevojkom, ona je spavala u spavaćoj sobi, a ja na sofi. Živio sam u strašnoj patnji, često sam očajavao, nisam mogao da spavam i nisam imao apetita. Mnogo sam smršao i osjećao sam strah i stid koji su prosto izbijali iz mene.

Trebalo je da postanem otac i zbog toga je nevjera i prevara pala u drugi plan, mučila su me mnogo ozbiljnija pitanja. Nisam mogao da shvatim ni tajming svih događaja. Zar je moguće da sam došao tako blizu, izdržao tako dugo, da bi mi sada nagrada u vidu srećne porodice bila oduzeta?

Od tada je prošlo četiri godine i ja sada živim sam. Šest nedelja nakon što je moj sin rođen, ja sam se iselio. Moja bivša djevojka i njen novi partner su i dalje zajedno.

Koliko god da su naši prijatelji i porodica vjerovali da ćemo se pomiriti i da ćemo na kraju ipak završiti zajedno, ja sam znao da su stvari ozbiljne kada je ona napravila takav korak u takvom trenutku.

Zajedno odgajamo našeg sina i živimo relativno blizu kako bi to mogli da izvedemo. Nekako uspijevamo i iako to nikada ne bih izabrao, ne bih ništa ni mijenjao. Provodim cijeli ponedeljak sa sinom, a viđam ga svim drugim danima i osjećam se srećno zbog toga.

Često su mi prijatelji govorili da cijela situacija nije fer jer sam ja otac, ali ja se nisam osjećao tako. Tek kada sam imao priliku da držim svog sina, da ga hranim i da on živi sa mnom, shvatio sam šta znači biti otac.

Njegova dobrobit mi je ispred svega drugog, čak i ispred mojih potreba i želja. Zahvalan sam i na tome što je njegov svijet veći od mog i što ima još jednu porodicu, jer možda ja ne mogu da mu pružim sve što mu treba.

Imao sam samo jedno pravilo na kome sam insistirao otkako je cijeli ovaj haos nastao, a to je da vaspitamo sina da me zove tata i samo mene. Sada nisam siguran ni da sam morao to da ističem. Ja sam njegov tata, to je prosto tako.”


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh