Svaštara

Bivša manekenka i glumica: “Konačno sam slobodna sa hidžabom na glavi!”

Sara Bokker, je bivša manekenka, glumica i instruktorica fitnesa.

Sara Bokker N-um.com

Ona je odbacila glamurozni život u Miamiju i prihvatila je islam u kojem je našla slobodu u hidžabu. Njena priča: Ja sam Amerikanka koja je rođena u srcu Amerike. Živjela sam svoj život poput svake tipične američke djevojke. Fokus mog života je bio na glamuroznom životu velikih gradova. Preselila sam se na Floridu i to u South Beach, dio grada Miamija. To je epicentar za one koji žude za glamuroznim životom. Naravno, radila sam sve što prosječne zapadnjakinje rade. Fokusirala sam se na svoj izgled, na kojem se zasnivala sva moja ljudska vrijednost i na tome koliko pažnje bih dobivala od drugih ljudi. Bavila sam se fitnesom i…

postala sam lični trener. Uselila sam se u luksuzan apartman s pogledom na plažu. Svakodnevno sam bila na plaži i vodila sam život na visokoj nozi. Godine su prolazile a ja sam spoznala da je moja ljestvica samozadovoljstva i sreće počela da klizi ka dnu i to što sam više feminizirala svoj izgled. Bila sam rob mode. Bila sam žrtva vlastitog izgleda. Kako je jaz, između mog života i životnog stila sve više rastao, potražila sam sigurnu luku u alkoholu i posjećivanju žurki, a nakon toga bih provodila sate meditirajući i baveći se humanitarnim radom. U slobodno vrijeme sam istraživala alternativne religije. Jaz se od male pukotine pretvorio u ogromnu dolinu. Za sve svoje aktivnosti sam tada shvatila da su poput tablete za bolove te da uopće nisu bile adekvatan lijek za moje oboljenje.

Budući da sam bila liberalna feministica i aktivistica koja je težila da svijet postane bolje mjesto za život, na mom putu su se našli drugi aktivisti koji su prokrčili put ka reformama i pravdom za sve. Pridružila sam se trenutnoj kampanji s mojim novim mentorom koji je bio reformista izbora i borac za ljudska prava. Moj novi aktivizam je u osnovi postao potpuno drugačiji nego prije. Sada više nisam selektivno odabirala za čiju pravdu ću se boriti, nego sam počela da se borim za sva prava ljudi jednako.

Naučila sam da su pravda, sloboda i poštivanje za sve ljude, da su to univerzalne vrijednosti i da vlastito dobro i dobro svih ljudi nisu u konfliktu. Po prvi put sam shvatila da su svi ljudi jednaki, i šta to uopće znači. Najvažnije, shvatila sam da je potrebna samo vjera kako bi se svijet vidio kao jednak po pitanju čovječanstva.

Jedan dan sam naišla na knjigu za koju je vrijedio negativan sterotip na Zapadu. To je bio Časni Kur’an. Sve što sam znala o islamu je bilo da se te žene odijevaju u šatore i da ih muževi tuku, da žive u haremima i u svijetu terorizma. Prvo što me je privuklo je bio stil u kojem je Kur’an napisan a svidio mi se i sam pristup. Bila sam zaintrigirana da saznam kakvi su pogledi Kur’ana po pitanju postojanja, života, stvaranja i odnosa između Stvoritelja i stvorenja. Shvatila sam da je dobar dio Kur’an veoma posvećen stanju srca i duše, i da nije neophodno imati sveštenika ili nekog ko će ti ga objašnjavati. Nakon nekog vremena došla sam do istine. Moj novopronađeni aktivizam koji me je ispunjavao nije bio ništa više do prihvatanje nove vjere po imenu islam u kojoj bih mogla da funkcionišem kao muslimanka.

Kupila sam dugu haljinu i maramu kao što nose muslimanke i tako odjevena sam se prošetala ulicama i kvartovima gdje sam samo nekoliko dana prije hodala u šorcu i bikiniju ili u elegantnoj poslovnoj odjeći. Iako su ljudi, lica i prodavnice svi bili isti, jedna stvar se izdvajala od svega toga. Osjetila sam smiraj kao žena i to sam doživjela po prvi put. Osjećala sam se oslobođeno od lanaca i okova, kao da su bili slomljeni i kao da sam konačno bila oslobođena! Bila sam prijatno iznenađena svojim novim izgledom i primjećivala sam na licima ljudi drugačije izraze od onih koje inače imaju lovci kada love plijen a za kojima sam donedavno žudjela. Vrijeme više nisam provodila u šopingu, šminkajući se, frizirajući se i baveći se fitnesom. Konačno sam bila slobodna. Od svih mjesta, islam sam pronašla na mjestu koje neki nazivaju najskandaloznijim mjestom na planeti. Upravo zbog toga mi moj pronalazak islama više znači i više mi je poseban.

Ubrzo nakon toga su počele da se pojavljuju vijesti o vatikanskim sveštenicima, političarima i takozvanim borcima za ljudska prava u kojima oni nazivaju hidžab potlačivanjem žena. Govorili su o tome i da je hidžab prepreka društvenoj integraciji te da je to znak nazadništva. Za mene predstavlja drsku hipokriziju to kada neki ljudi to jeste takozvani borci za ljudska prava pohitaju da brane prava žena dok određene vlade pokušavaju da tim istim ženama nametnu način odijevanja. A ti isti borci za slobodu okreću glavu kada se ženama oduzimaju njihova prava, na posao na edukaciju samo zbog toga što su odabrale da nose hidžab.

Borim se danas za ženska prava muslimanki, i tražim od njih da preuzmu svoju odgovornost kako bi podržale i pružile djeci odgovarajući odgoj i kako bi podržale svoje muževe kako bi i oni bili dobri muslimani. Muslimanke treba da odgajaju svoju djecu da budu svetionici svjetlosti za čovječanstvo. Da naređuju dobro i da odvraćaju od zla. Da govore pravedno i da se pobune protiv svakog zla. Da se borimo za naša prava da nosimo hidžab i da tražimo zadovoljstvo Stvoritelja kojeg smo odabrali da obožavamo. Poruku hidžaba trebamo prenijeti na žene koje su odabrale da ga ne nose. Trebamo im objasniti vlastita iskustva kako bi one shvatile šta za nas znači nositi hidžab i zašto to toliko rado činimo.

Ne svojom voljom, a ponekada i vlastitim odabirom žene se bombardiraju sa raznim stilovima i trendovima. Mizerno mala količina krpica koje današnje žene biraju kao svoj odjevni stil je postao zaštitni znak komunikacije u maltene cijelom svijetu. Kao bivša nemuslimanka insistiram na tome da prava žene budu jednako zastupljena te da i takve žene trebaju saznati o hidžabu i njegovim prednostima i plemenitosti te da taj hidžab predstavlja smiraj i sreću. Želim da to osjete žene na isti način na koji sam i ja to osjetiila. Do jučer je samo bikini bio simbol moje slobode a koji me je duhovno orobio i oduzeo istinske vrijednosti mene kao ljudskog bića.

Ne mogu biti sretnija nego što jesam zbog činjenice da sam odbacilia bikini i glamurozni stil života u gradu Miamiju, za miran životu u robovanju Gospodaru, i to što živim među svim ostalim ljudima kao ljudsko biće koje ima svoju vrijednost. Danas je hidžab novi simbol slobode žene, žene se u njemu pronalaze, pronalaze svoju svrhu, i to je posebna vrsta veze koju žene odabiru kako bi se približile svome Gospodaru. Onim ženama koje su se predale i porobile sebe odvratnim stereotipima a ne islamskom plemenitom načinu života pod hidžabom poručujem: “Ne znate šta propuštate!”

(N-um.com)


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh