Misterije

Porodica je 42 godine živjela u sibirskim šumama i za njih niko nije znao: Kada su otkriveni, jedan po jedan član je počeo MISTERIOZNO DA UMIRE

Porodica Lijakov je pune četiri decenije provela u dobrovoljnoj izlolaciji u surovim šumama Sibira, bez kontakta sa civilizacijom. Put sibirskih planina krenuli su 1936. godine, ali svijet je za njih čuo tek 1978. godine, zahvaljući slučajnom otkriću geologa.

Sibirska porodica Lijakov - Twitter

Advertisements

Tragove da u nepristupačnim predijelima neko živi prvi je zapazio pilot helikotera koji je nadletao oblast tražeći mjesto za slijetanje. Trebalo je da pokupi grupu geologa koji su istraživali u okolini kada je na zemlji zapazio brazde nalik njivi, što je značilo da neko tu zemlju obrađuje, piše “Srbija danas“…

Ova planina je oko 250 kilometara udaljena od najbližeg naseljenog mjesta. Pritom, sovjetske vlasti nisu imale informacije da tamo ima bilo koga.

Kada su se geolozi popeli uz planinu da provjere ima li koga, otkrili su brvnaru uz potok. Imala je samo jednu prostoriju, prljavu i hladnu. Pod je bio prekriven korama krompira i ljuskama oraha. Bilo je teško vjerovati da bilo ko živi u njoj, ali je zapravo bila dom petoro ljudi – porodice Lijakov. Na čelu porodice bio je starac po imenu Karp koji je pripadao ogranku ruske pravoslavne crkve poznatom pod nazivom “Stari vjernici”.

Kada su boljševici preuzeli Rusiju 1917. godine, Stari vjernici su bili progonjeni, a Karpovog brata su ubili 1936. godine. Karp je tada okupio porodicu i pobjegao iz civilizacije. Poveo je svoju ženu Akulinu, kćerku Nataliju i sina Savina duboko u sibirske šume, gdje su živjeli naredne 42 godine. Tokom života u izloaciji par je dobio još dvoje djece, Dimitrija i Agafiju. Nijedno od njih dvoje nije vidjelo ljusko biće koje nije dio njihove porodice sve dok ih geolozi nisu pronašli 1978. godine.

Iako su uspjeli da prošire porodicu u tako okrutnim vremenskim uslovima, opstanak u sibirskim šumama nije bio lak. Pravili su odjeću od konoplje i cipele od kore breze da bi preživjeli ekstremne temperature, a kada bi oluja uništila njihove usjeve jeli su korijenje. Akulina je umrla od gladi – neki navode sopstvenom odlukom, da njena djeca ne bi morala da gladuju.

S obzirom na teškoće koje je porodica preživjela u divljini, iznenađujuće je koliko su bili nevoljni da prihvate pomoć geologa. U početku su prihvatali samo so, ali su na kraju uzeli i viljuške, noževe, žitarice, papir i gorionik.

I tu dolazimo do vrhunca misterije. Tri godine nakon što su otkriveni, članovi porodice su počeli da umiru u razmaku od nekoliko dana. Kada je Dimitri dobio upalu pluća, geolozi su ponudili da ga helikopterom prebace u bolnicu, ali on nije želio da napusti porodicu. Nagađalo se da su se razboljeli jer su ih geolozi izložili bakterijama i virusima sa kojima oni do tada nisu imali kontakt, pa ni razvijen imunitet na njih. Ipak, pisac Vasilij Peksov, koji je 1992. godine objavio knjigu o ovoj neobičnoj porodici, tvrdi da su Natalija i Savin umrli zbog otkazivanja bubrega.

Geolozi su pokušali da ubjede Karpa i Agafiju, jedine preživjele članove porodice, da napuste šumu, ali su oboje odbili. Od 1988. godine, kada je Karp umro, Agafija je ostala jedini živi član porodice. Prošle godine mediji su pisali o njoj jer je zbog problema sa plućima prebačena helikopterom u bolnicu. Odlučila je da se vrati u šumu po završetku liječenja, iako je tada imala 71. godinu.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh