Luda planeta

Nije spavao 11 dana: Tinejdžerski “eksperiment” iz 1963. pretvorio se u veliko naučno otkriće

Kao jednu epizodu svoje serije “Witness”, “BBC” je objavio priču “Mladić koji je ostao budan 11 dana” o događaju iz 1963. godine koji je kao malo što objasnio neke tajne ljudskog mozga.

Randy Gardner - Express.hr

Advertisements

Krajem te godine, dvojici 17-godišnjaka palo je na pamet jednim eksperimentom privući pažnju cijele nacije.

Bruce McAllister pomogao je svom prijatelju Randyju Gardneru da ostane budan sve do 8. januara 1964., ukupno 11 dana i 25 minuta. Do tada je svjetski rekord držao DJ iz Honolulua koji se srušio u nesvijest nakon 260 sati, nešto manje od 11 dana…

“Prva ideja je bila da istražimo uticaj nespavanja na paranormalne sposobnosti. Shvatili smo da ne postoji način na koji bismo to postigli, pa smo odlučili istražiti uticaj uskraćivanja sna na kognitivne sposobnosti, vještinu igranja košarke, što god bi nam usput palo na pamet”, kazao je.

McAllisteru je pao kamen sa srca kad je ispalo, nakon bacanja novčića, da će budan ostati Gardner. Ali, vrlo brzo su shvatili koliko su se naivno upustili u avanturu.

“Bili smo idioti, znate, mladi idioti. Ostao sam budan skupa s njim kako bih ga posmatrao. I nakon tri noći nespavanja, odjednom sam se probudio naslonjen na zid usred zapisivanja bilješki na taj isti zid”, pričao je McAllister.

Shvatili su da im je potrebna i treća osoba, prijatelj Joe Marciano. A ubrzo nakon što je došao on, pridružio im se William Dement sa Univerziteta Stanford, tada – osim nacističkih zločina u Drugom svjetskom ratu – prvi, praktično jedini čovjek na planeti koji je istraživao san.

Bio je tada mlad, na samom početku naučnog rada, danas je ipak profesor emeritus. Pozvali su ga Gardnerovi roditelji, zabrinuti da bi se njihovom sinu moglo nešto dogoditi jer se tada nije znalo još ništa o toj temi, pa tako niti nakon koliko nespavanja se moglo očekivati da bi čovjek mogao umrijeti.

Gardnera su davali da pije Colu, zbog kofeina u njoj, te se činilo da Gardner odlično podnosi nespavanje. Odjednom je počelo.

Počela su mu se mijenjati osjetila mirisa i okusa, žalio se na smrad, a istovremeno se pokazalo da mu se jako poboljšala kvaliteta igranja košarke.

Morali su ga stalno tjerati na košarku, kuglanje, takve stvari, posebno noću, jer bi zatvaranje očiju makar na trenutak značilo trenutni kolaps.

Mediji su za njihovim eksperimentom poludjeli. Nakratko je to postala treća najpraćenija priča u SAD-u; odmah iza ubistva Johna F. Kennedyja i dolaska Beatlesa u SAD.

Konačno, nakon 264 sati nespavanja bili su više nego zadovoljni, rekord je bio srušen, eksperiment gotov, a posljednjih sati odveli su ga ravno u – mornaričku bolnicu – još uvijek budnog, a kako bi mu izmjerili aktivnost mozga. Prvo u budnom, a onda i u uspavanom stanju.

Dečko je spavao 14 sati u komadu, nikakvo iznenađenje, probudio se samo da bi otišao do zahoda i nastavio spavati nedugo nakon toga.

Pokazalo se da mu je REM faza, za koju su tada smatrali da je povezana isključivo sa snovima, bila ogromna. Svake sljedeće noći bila je nešto kraća, da bi se nakon nekoliko dana vratila na normalu. Bio je to ujedno trenutak kad se osjećao dovoljno sposoban vratiti se u školu na nastavu.

Prava senzacija uslijedila je tek nakon toga. Njegove nalaze iz mjerenja moždane aktivnosti netom prije nego što će ga u bolnici napokon pustiti da zaspi, poslali su na detaljno proučavanje.

Pokazalo se da je u stanju najgore zamislive neispavanosti, ali još uvijek budan, njegov mozak bio takav da su mu dijelovi mozga spavali, dok su budni bili samo oni dijelovi koji su mu bili nužni.

“On nije bio prvo ni ljudsko ni praljudsko biće koje se našlo u situaciji da je moralo ostati budno duže od jedne noći, pa je ljudski mozak tako evoluirao da su mu se dijelovi mogli privremeno odmarati kako bi se oporavili. A to bi onda objasnilo i zašto se nije dogodilo ono najgore”, kazao je, misleći pod “najgorim” na smrt uslijed neispavanosti.

Što se Gardnera tiče, nije imao nikakvih zdravstvenih posljedica, osim što je narednih godina neko vrijeme povremeno patio od nepodnošljivih nesanica.

Narednih godina mnogi su pokušavali oboriti Gardnerov rekord u nespavanju, da bi Guinnessova knjiga rekorda na kraju otkazala tu kategoriju, smatrajući da je to preopasno po ljudsko zdravlje.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh