“Moje društvo se okupilo u baru Monami u drugom okrugu. Oko 20 sati me nazvala sestrična, koja je bila nedaleko od mjesta pucnjave. Bila je u šoku i govorila mi je: ‘Ovdje je sve puno policije. Ostani gdje jesi!’. Nakon toga su nam počele stizati poruke o pucnjavi. S obzirom na to da je pisalo da je pucnjava kod sinagoge, pomislili smo da se radi o nekoj ludoj osobi ili da je to djelo nekog neonacista. Izišli smo ispred kafića zapaliti cigaretu, a onda je došao vlasnik lokala i rekao nam da se brzo vratimo unutra jer je dvije ulice talačka kriza.
Ušli smo, a on je pogasio svjetla, navukao limenu zaštitu i smjestio nas 50-ak u podrum. Tu smo ostali do 2 sata ujutro. Tek tada smo izašli. Nisu vozili taksiji, autobusi, sve je bilo puno policije. Po mene je uspjela doći sestrična, piše “Jutarnji“.
Novinarka Karla Blažeković opisala je i atmosferu dan nakon napada:
“Svi smo u šoku. Ovaj napad promijenio je bečki način života. Niko ne može vjerovati da je to počinila osoba koja je tu rođena i koja je odrasla u multikulturalnoj sredini”, kazala je ona.
