Uveli su, naime, vrlo stroge mjere koje su, čini se, uspjele da spriječe širenje virusa. Već početkom januara, iako nisu imale nijedan potvrđen slučaj Covida-19, vijetnamske vlasti preduzele su drastičnu akciju borbe protiv misterioznog virusa koji je u tom trenutku ubio tek dvoje ljudi u Vuhanu, prenosi “Telegraf“.
“Vijetnam je veoma brzo reagovao na ekstreman način, ali mjere su bile vrlo razumne”, kaže profesor Gaj Tvejts, direktor jedinice za klinička istraživanja Oksford u Ho Ši Minu, koji je sarađivao s vladom na području suzbijanja zaraznih bolesti.
Tako su uvedene zabrane putovanja, strog nadzor stanja i zatvorena je granica s Kinom, koju su građani mogli da prijeđu samo uz intenzivne provjere na graničnim prijelazima. Škole su odmah zatvorene da bi bile otvorene sredinom maja, piše BBC.
Tvejts objašnjava kako je Vijetnam zemlja koja ima veliko iskustvo sa zaraznim bolestima, još od pojave SARS-a 2003., do ptičije gripe 2010. godine, kao i sa sporadičnim epidemijama boginja i denga groznice, koju prenose komarci. Zbog svog lošeg iskustva sa zarazama, tamošnje vlasti, objašnjava Tvejts, s epidemijama se nose vjerovatno i bolje od bogatijih zemalja.
Jedna od mjera koje su odmah uvedene jeste da je svako ko ulazi u zemlju, bio poslat u dvosedmični karantin, kao i svako ko je imao bilo kakav kontakt s ijednom zaraženom osobom. Uslovi u karantinu nisu bili bajni – jedna žena iz Australije je posvjedočila da je morala da spava u sobi u kojoj je bio samo dušek, bez jastuka i pokrivača, kao i samo jedan mali ventilator u vreloj prostoriji.
Uvedena su i masovna testiranja svih koji su završili u karantinu, a Tvejts smatra da se za oko 40 posto slučajeva ne bi znalo bez tog poteza. Riječ je o bolesnicima koji su testirani iako nemaju nikakvih simptoma, a ispostavilo se da su pozitivni na SARS-CoV-2.
“Kada imate toliko asimptomatskih pacijenata, kontrola je jedina stvar koju treba da radite. Da Vijetnam nije zatvorio te ljude, oni bi nekontrolisano šetali i nosili virus”, objašnjava Tvejts.
Vijetnamske vlasti nikad nisu uvele potpunu blokadu zemlje, ali su brzo reagovale na pojave žarišta. U gradu Son Loi sjeverno od Hanoja, više od deset hiljada ljudi sasvim je odsječeno od ostatka zemlje nakon izbijanja zaraze, a slično se nedugo kasnije dogodilo i sa 11.000 stanovnika naselja Ha Loi. Niko nije smio da uđe niti izađe iz tih naselja sve dok najmanje dvije sedmice nema nijednog potvrđenog slučaja.
Iako je u Vijetnamu na snazi jednopartijski režim, vlasti su vrlo dobro komunicirale s narodom u vrijeme krize. Svima su redovno slati SMS-ovi s najnovijim informacijama o uvedenim mjeraa i savjeti kako da se građanstvo zaštititi od koronavirusa. Propaganda je, smatraju stručnjaci, uvela na neki način naciju u “ratno stanje”, zbog čega je u društvu nastao snažan osjećaj borbe protiv zajedničkog neprijatelja.
Podaci o koronavirusu u Vijetnamu stoga su iznenađujuće malene brojke zaraženih, toliko da su neki posumnjali u njihovu istinitost, ali stručnjaci tvrde kako nema razloga sumnjati u njih.
“Možda nismo zabilježili apsolutno svaki slučaj, ali zataškavanja aposlutno nije bilo, u to sam sasvim uvjeren”, kaže Tvejts.
Slučaj Vijetnama, čija se ekonomija oporavlja, a društvo vraća u normalu, pokazuje kako su restriktivne mjere prevencije najbolji način za otklanjanje problema u korijenu, zaključuje BBC.
