Ugradnjom čipova ljudi u Švedskoj mogu da otvaraju vrata na dodir ili samo kad približe ruku uz kvaku, a mnogi su pristali i iz medicinskih razloga.
Naime, čip je moguće programirati da podsjeća pacijenta kad da popije koji lijek, kao i za kojom bočicom ili kutijom lijekova da posegne, da ne bi pogriješio. Naravno, sve bočice i kutije moraju biti označene, tagovane, posebnim senzorima, koji će omogućiti da pacijent otvori tu bočicu ili to spriječiti, kako ne bi popio pogrešan lijek.
Čip u ruci u stanju je da se ponaša kao elektronski novčanik, da se koristi za plaćanje dodirom, ako se ponaša kao platna kartica, vozna karta ili senzor prepoznavanja u kompaniji, za ulazak, autorizaciju pristupa i slično. Takođe, senzori se koriste za lakše otključavanje automobila, za praćenje određenih tjelesnih funkcija, kontrolisanje uređaja u okolini i na mnoge druge manje ili više korisne načine.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Senzori su veličine pirinča, često i nevidljivi, po funkciji pasivni, što znači da moraju da sadrže unaprijed zadate i ubačene podatke, koji kasnije mogu da se očitavaju s njega iz neposredne blizine, koristeći se ‘Near Field Communication’ (NFC) tehnologijom.
Na ovaj način sigurnost podataka je donekle očuvana, jer haker ne može da pristupi ničemu, osim podacima sa čipa, ali kontakt s čipom nije moguć ukoliko se haker ne nađe u neposrednoj blizini osobe, koja ga nosi i uz njegovu ruku, piše “Avaz“.
