U ruralnom selu u državi Nepal, Durga Kami ustaje rano ujutru i oblači školsku uniformu, jede lagani doručak od pirinča i skuhanog zelenog povrća, a zatim pješači sat i po vremena do škole – živi život kakav je oduvijek priželjkivao, piše “National geographic“.
Odrastao je u porodici gdje je bio najmlađe dijete od 10 blizanaca. Majku je izgubio dok je još bio novorođenče, a oca svega nekoliko godina kasnije. Siromaštvo ga je usmjerilo da život provede radeći kao unajmljena pomoć, obrađivao je zemlju ili prevozio teret u Indiji. ‘U to vrijeme škola u našem selu se održavala pod velikim drvetom ali je tu imalo mjesta samo za djecu više klase. Kada bih se ušunjao ubrzo bi me otjerali, uz upozorenje da me ne treba dodirivati, jer smrdim’, kako objašnjava Kami, za “The Katmandu Post”.
U međuvremenu se oženio, postao otac šestoro djece, a zatim i deda osmoro unučadi. Kada su se djeca odselila, ubrzo mu je umrla i supruga. Nakon šest decenija, ukazala se prilika da konačno ostvari svoj san i upiše školu.
U aprilu 2005. godine upisao se u treći razred. U klupi sa vršnjacima svojih unuka nije mu bilo lako, djeca su upirala prstom u njega i čudila se njegovoj želji za učenjem. ‘Kako sam školu upisao tako kasno, nikada nisam bio previše uspješan u razumijevanju lekcija, iako sam to iskreno želio’, naveo je Kami. Kada je došlo vrijeme da upiše srednju školu, sreo se sa optužbama od strane roditelja: ‘Povrijedilo me je najviše kada su protestovali zbog toga što su smatrali da sam trgovac ljudima, čiji je jedini cilj da u tom okruženju osmotri svoje potencijalne žrtve.’
Uprkos svim preprekama i svojim godinama, Kami je đak kao i svi ostali. Stekao je prijatelje u svom odjeljenju, a omiljene su mu društvene nauke i želio bi da dogura do master studija. ‘Kada dođete u moje godine, postane vam jasno da je važno da budete primjer drugima i da se trudite da im dajete nadu. Ja bih volio da utičem na sve ljude, u mojoj zemlji i izvan nje, na one siromašnije, na mlađe ali i na starije’, istakao je Kami za “Great Big Story”.
