Svijet

Gadafijev sin progovorio o životu u zatočeništvu: “Mučili su me moralno i fizički kako bi me natjerali da otkrijem ove informacije”

Slomljen mi je i nos i imam hematome na glavi od udaraca koje sam zadobio za vrijeme zarobljeništva. Želio bih da zamolim UN da pošalju u Liban grupu ljekara da me posjete u zatvoru i naprave medicinski izvještaj o mom stanju, rekao je Hanibal.

Hanibal Gadafi - Nezavisne.com

Advertisements

Sin libijskog predsjednika Muamera Gadafija, Hanibal, koji je od 2015. godine u zatvoru, ispričao je o svom zatočeništvu u Libanu i da li namjerava da se aktivira u politički život Libije.

On je i u intervjuu za “RIA2 novosti rekao da ga je zarobila naoružana banda u Siriji 6. decembra 2015. godine.

Krio dokaze

– Ilegalno su me prevezli iz Sirije u Liban u području Beka. Oni su iskoristili trasu koju koristi vojska kako Sirijci ne bi pretresli vozilo. Tamo su me držali nedjelju dana, mučili moralno i fizički kako bi me natjerali da otkrijem informacije o nestanku Muse el Sadra (propovjednika) i dvojice njegovih pratilaca: šejka Muhameda Jakuba, čiji sin je i pripremio operaciju mog zarobljavanja 1978. godine, i Abasa Badrudina – ističe on.

Kaže da se nalazi u zatvoru službe bezbjednosti Libana.

– Sa mnom se sreo sudija koji vodi slučaj o nestanku Muse el Sadra i njegovih pratilaca. Taj slučaj se u najkraćim crtama može ovako opisati: 1978. godine za vrijeme posjete Libiji nestaje Musa el Sadr zajedno sa dvojicom svojih pratilaca, Muhamedom Jakubom i novinarom Abasom Badrudinom. Godine 1982. ovaj slučaj je predat Sudskom savjetu Libana, a 2008. godine mog oca Muamera Gadafija optužuju za otmicu Muse el Sadra i njegove pratnje. Ja sa tim slučajem, počevši od 1981. godine, ni na koji način nisam imao veze, nisam bio ni osumnjičeni, niti svjedok, niti optuženi.

Ispada da razlog mog hapšenja nema nikakve veze sa sudskim procesom. Uhapsili su me samo zato što sam sin Muamera Gadafija. Nakon što sam rekao sudiji da ne posjedujem nikakve informacije o nestanku Muse el Sadra, optužili su me da sam krio dokaze o tome slučaju. U vrijeme kada se to desilo, 1978. godine, ja sam imao dvije godine – kaže on, prenosi “Telegraf“.

Žena i djeca, kaže, do sada nisu mogli da ga posjete.

– Jako se brinem za njih. U Siriji, zbog svih tih događaja, oni nisu bezbjedni. O njima nema ko da se brine. Potreban im je otac – dodaje on.

Kaže da mu fizičko stanje nije zadovoljavajuće. Ima bolove u grudima, teško diše, bol u donjem dijelu leđa, problem sa kožom zbog nedostatka svjetlosti.

Računamo na Rusiju

– Slomljen mi je i nos i imam hematome na glavi od udaraca koje sam zadobio za vrijeme zarobljeništva. Želio bih da zamolim UN da pošalju u Liban grupu ljekara da me posjete u zatvoru i naprave medicinski izvještaj o mom stanju – rekao je Hanibal.

Hanibal je istakao i da uslovi u zatvoru nisu zadovoljavajući.

– Uz to, ne mogu da komuniciram sa medijima. Onima koji me posjete, sljedeći put se zabranjuje ulazak u Liban – kaže on.

Otkrio je i da li planira da učestvuju u političkom životu nakon što izađe iz zatvora.

– O tome je zasad rano govoriti. Sada ne mogu da razmišljam o tome niti da donosim bilo kakvu odluku. Želim da naglasim da u godine mog rada u Libiji nikad nisam radio u službi bezbjednosti. Bio sam samo savjetnik u sferi morskog teretnog saobraćaja. Računamo na veću ulogu Rusije, kao velike sile, u ovakvim slučajevima samovolje zahvaljujem joj na naporima koje preduzima za moje oslobađanje – kaže Hanibal.


Advertisements

loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...

Advertisements

loading...

Advertisements

Na vrh