ODGOVORNOST! - #ostanikuci - #ostanidoma
Svijet

LOV OD MILIJARDU DOLARA: Kako su katarski plemići sokolima lovili afričku droplju i pali u ruke iranskih terorista pa platili astronomsku otkupninu!

Delegacija od 15 muškaraca, odjevenih u identične arapske tunike galabije i glava pokrivenih “arafatkama”, ušetala je u aerodromsku zgradu praćena zajapurenim nosačima koji su jedva teglili njihove 23 crne torbe. Svaka od torbi težila je više od 50 kilograma, pa su ih jadni ljudi na kraju gurali po ulaštenom podu.

No image - Haber.ba

Iako su se nalazili u VIP terminalu bagdadskog aerodroma, gdje se s uplaćenih 150 dolara dobija kraljevski tretman, posjetitelji koji su se identifikovali kao visoki izaslanici katarske vlade nisu mogli dobiti jedino što su tražili: da njihove torbe ne prođu kroz sigurnosne detektore. Nakon nekoliko sati natezanja ipak su popustili, i irački policajci provukli su ih kroz skenere. Ispostavilo se da se u svakoj od njih nalaze pravougaone cigle čvrsto umotane u crni selotejp, prizor koji će biti poznat svakome ko je ijednom pogledao dokumentarac ili igrani film o švercanju teških droga. U paketima, međutim, nije bio ni kokain ni heroin, nego keš. Konkretno, nekih 360 miliona američkih dolara u mješavini dolarskih i eurskih apoena. Toliko keša da su, sve skupa, novčanice težile tonu i sto kilograma. Novac nije bio namijenjen za neku mutnu rabotu, barem ne strogo tehnički gledano. Kako je ovih dana objavio “The New York Times Magazine”, novac je zapravo bio otkupnina za oko 20 katarskih plemića, uključujući i pripadnike vladarske obitelji Al Thani, koji su kidnapirani u južnom Iraku dok su bili u višednevnom lovu, u sokolarenju.

Prekinuti odnosi

Međutim, taj novčani transfer pretvorio se u priličan skandal s dalekosežnim posljedicama, jer se ispostavilo da je Doha novac morala proslijediti dvjema proskribiranim organizacijama, koje se povrh toga nalaze na suprotstavljenim polovima regionalne sektaške podjele na sunite i šiijite – podružnici al-Qaede koja se bori u Siriji te jednoj iranskoj miliciji. Transakcija je zaključena u travnju prošle godine, nakon čega su Saudijska arabija, Egipat, Ujedinjeni arapski emirati i Bahrein prekinuli diplomatske i poslovne veze s Katarom, objašnjavajući da ta zemlja financira ekstremiste i teroriste. Doha to negira, ali su neslužbeno priznali da je isplata bilo. Katar je zemlja s prilično neobičnom pozicijom na arapskom poluotoku; u zemlji koja je najveći svjetski izvoznik ukapljenog plina nalazi se ogromna američka vojna baza, ali i Al Jazeera, moćna televizijska postaja prilično antiameričkog stava. Pošto se se žele pozicionirati kao bitan igrač u regiji i šire, svoje silno bogatstvo koriste za diplomatsku ofenzivu po cijelome svijetu, od Washingtona do Tokija, ali navodno i za učvršćivanje veza s mutnim grupacijama kao što su pobunjenici iz Darfura, afganistanski talibani, Hamas, radikalni islamisti u Libiji i Siriji…

A sve je počelo – s jednom pticom.

Afrička droplja (Chlamydotis undulata) je ptica tankih nožica, velika otprilike kao kokoš, i najcjenjenija leteća divljač u arapskom svijetu. Droplja je brz letač s prilično interesantnim obrambenim arsenalom: kada se nađe u klopci, podriguje zelenu tekućinu koja može privremeno oslijepiti napadača. Njezino meso smatra se afrodizijakom, a uz čistokrvne pastuhe, superjahte, hiperautomobile i francuske dvorce lov na droplju jedna je od omiljenih zanimacija plemstva Perzijskog zaljeva. Način na koji se droplja lovi je sokolarenje.

Droplja – Jutarnji.hr

Krajem studenog 2015. poveća grupa katarskih sokolara zaputila se u pustinjski dio južnog Iraka, u provicniju Muthanna, njih 20-ak, plus njihove sluge. Predvodnici su bili devet pripadnika katarske vladarske obitelji Al Thani, jedne od najbogatijih dinastija na zemlji. Mjesto koje su odabrali za lov je praktički napušteno još od američke invazije 2003., prekriveno razasutim kasetnim bombama i minama zaostalim nakon tri desetljeća povremenih ratova. Međutim, to područje ujedno je postalo i oaza za droplje, i unatoč svim upozorenjima Katarci nisu mogli odoljeti toj prilici.

“Sokolarenje je kao droga. To je sport kraljeva”, rekao je za The New York Times Magazine jedan od kidnapiranih pripadnika obitelji Al Thani, kojemu je list dao pseudonim Abu Mohammed.

Puna tri tjedna u terencima su lunjali pustinjom i puštali sokole na droplje, praćeni iračkim tjelohraniteljima koje su unajmili i dijeleći raskošne darove beduinima koje su susretali putem.

Plan četiri grada

Sokolarenje na afričku droplju je ritual. Počne se u zoru, kada sluge uzmu lovačke pse i odu pretraživati sasušenu travu kako bi istjerali droplju iz gnijezda. Lovci tada puste sokola, koji krene u potjeru, a sve se završi nekoliko minuta kasnije, uglavnom sa sokolom kako stoji nad mrtvom dropljom. Sokole se ponekad nagradi još toplim mozgom uhvaćene ptice. Katarci su hvatali oko pet droplji na dan, što se smatra respektabilnim ulovom. Oko 15. prosinca počeli su planirati povratak kući. No oko 3 sata ujutro prestrašene sluge počele su buditi svoje poslodavce.

Kamp je bio pun vojnika. Abu Mohammed je vidio desetine džipova i kamiona s montiranim strojnicama. Ljudi s crnim maskama i naoružani kalašnjikovima ušli su mu u šator. Jedan od njih u ruci je držao papir i čitao je s popisa imena. Tražio je najvažnije članove obitelji Al Thani. Sve su ih vezali lisicama i polegli licem dolje na pijesak. Iz jednog od voki-tokija čuo se glas: “Ostavite sve i odlazite odmah”. Vojnici su utrpali Katarce u džipove i odvezli se.

Vijest o otmici već do 6 ujutro došla je do katarskog dvora. Vlada je vrlo brzo zaključila da njihove sunarodnjake drži šiijitska milicija povezana s Iranom (Katar je većinski sunitka država). To je značilo da su zapravo u rukama možda najmoćnijeg oficira na Bliskom istoku, kojeg su nekli zapadnjački mediji prozvali “najopasnijim čovjekom na svijetu” – iranskog generala po imenu Qassim Suleimani, koji je zapovjednik specijalne jedinice Quds unutar Revolucionarne garde.

To je za Katar bio problem. Naime, katarski stil rješavanja problema je jednostavan – novac rješava sve. Ali Suleimanija nije toliko zanimala otkupnina, koliko – Sirija. Pozadina priče je vrlo komplicirana, ali ukratko, Suleimani zapravo zapovijeda iranskim snagama u Siriji. Upravo je bio pokušavao izvesti repopulaciju stanovništva, ideju nazvanu “plan četiri grada”. To je podrazumijevalo da se stanovništvo dva sunitska uporišta naprosto zamijeni sa stanovištvom dva šiijitska grada, ali pošto je plan strašno smrdio na etničko čišćenje, nije prošao. Katarski taoci su Suleimaniju došli kao dar s neba, pošto je smatrao da Katar ima veliki utjecaj na lokalne pobunjenike koje navodno financira i koji su se protivili planu četiri grada. Preko Hezbollaha, Suleimani je dojavio katarskoj vladi što od njih traži: oteti sokolari bit će pušteni ako Katar pomogne realizirati plan. Katar je pristao ugostiti pregovore između Hezbollaha, Iranaca i pobunjenika. I dok su se detalji razglabali, još nije bilo novosti o oslobađanju taoca. Katar je pokušavao i na drugim mjestima, u Dohi su se počeli pojavljivati brojni mutni likovi nudeći svoje usluge. Jedan od njih rekao je da ih sigurno može osloboditi za 20 milijuna dolara, a jedan od Al Thanija dao je 2 milijuna dolara firmi Global Strategies Council, koju vodi neki grčki prodavač cipela. Ništa nije uspjelo. Razmatrao se čak i vojni upad, za koji Katar nema mogućnosti ni znanja.

Katarski emir Tamim bin Hamad Al Thani – Jutarnji.hr

Na kraju je trebalo proći 16 mjeseci da Katar nađe čovjeka koji im može pomći. Bio je to irački ministar unutarnjih poslova Qassim al-Araji, čovjek koji je godinama bio u egzilu u Iranu i kojeg su Amerikanci dvaput zarobili pod sumnjom da je švercao i prodavao oružje korišteno za napade na američke trupe (oslobođen je zbog nedostataka dokaza). al-Araji je tvrdio da zna tko drži sokolare, iako nije htio reći tko. No ipak se doznalo da je riječ o skupini Kata’ib Hezbollah, šiijtkoj frakciji koja je osnovana u Iraku prije 10-ak godina, koja je stotinama puta napala Amerikance i koju je trenirala, opremila i financirala iranska Revolucionarna garda.

Prenapuhani ministar

U travnju su tako u Bagdad došli Katarci s torbama s početka priče. No ubrzo su shvatili da je al-Araji malo prenapuhnuo svoj utjecaj, pa kada je za dogovor doznao irački premijer Haider al-Abadi, bijesan je odlučio poslati poruku Iranu i njegovim saveznicima. Poslao je naoružanu protuterorističku jedinicu na aerodrom da čuva 23 torbe pune novca, a naposljetku je dao novac prebaciti u trezor iračke Središnje banke. Katarska delegacija je, usput, odvezena u bagdadsku Zelenu zonu, gdje su smješteni u gostinjskoj kući – premijera Abadija, čovjeka koji im je upravo zaplijenio 360 milijuna dolara.

Ta intervencija prijetila je uništiti mjesece pregovora. Novac je trebao biti isporučen točno u trenutku kada su sunitski militanti trebali ispratiti šiijtsko stanovništvo iz njihova dva grada, a Hezbollah sunite iz njihova dva. Uz tih 360 milijuna, Katar je dao još najmanje 50 milijuna dolara dvojema organizacijama kako bi dobio njihovu potporu za plan četiri grada – Jabhat al-Nusra i Ahrar al-Sham. Katarci su tjednima pokušavali izvući svoj novac, nudeći okolo ogromne svote novca te stanove u Dohi i Dubaiju, ali ništa nije upalilo. Najgore od svega, džihadisti su autobombom napali šiijtski konvoj i ubili 126 osoba, od čega 68 djece. Unatoč tome, plan četiri grada se nastavio, a nedugo zatim katarska delegacija se spakirala i otišla iz Bagdada, bez da su povratili svoj novac. I dalje, navodno, stoji u istoj banci. Čini se da su Katarci pronašli drugi način da zadovolje otmičare – a smatra se da je taj način isti kao prvi: 360 milijuna dolara, ali plaćenih preko Bejruta. Sve u svemu, nagađa se da je Katar za slobodu svojih plemića (i njihovih sluga) dao oko milijardu dolara.

I oteti sokolari su znali da se nešto događa, jer su im otmičari rekli da će dobiti tuševe i da će ih ošišati. Proveli su 16 mjeseci u podrumu bez prozora. Većina je izgubila po 20-ak kilograma. Dana 21. aprila su doletjeli na katarski aerodrom, gdje ih je dočekao i katarski emir Tamim bin Hamad Al Thani, piše “Jutarnji“…


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Loading..
Na vrh