Svijet

USPON SILICIJSKE VOJSKE

Od šezdesetih godina prošlog vijeka u Sjedinjenim Američkim Državama sve se snažnije isprepliću državni i vojni ciljevi s onima tehnoloških i informatičkih inovatora. Novčana podrška države slijeva se u Silicijsku dolinu, dajući time snažnu i presudnu potporu razvoju IT-sektora, ali istovremeno jačajući povezanost vojske i “novih tehnologija”, s dugoročno opasnim posljedicama za korisnike…

Silicijska dolina - Globalcir.com

Saradnju Silicijske doline, epicentra informatičkih inovacija, i vojske niko više ne može zanemariti. Vojni ciljevi uvijek su bili izvrstan podsticaj za istraživanje i razvoj. Preteča Interneta s početka sedamdesetih godina, Arpanet, bio je osmišljen kao strateški projekt američke Agencije za napredne istraživačke projekte (ARPA). Osnovana 1958. na zahtjev tadašnjeg predsjednika Eisenhowera, a 1972. preimenovana u DARPA-u, ova je agencija s godišnjim budžetom od 3 milijarde dolara posvećena razvoju inovacija koje bi mogle doprinijeti nacionalnoj odbrani, piše “Lemondediplomatique“…

VCW_D_SiliconValley_Hero_20140708_Google_19 copy-1280x642_0

Zvaničnici State Departmenta u upravnim odborima elektronskih divova

Šezdesetih su godina javni ugovori u području obrane podstakli procvat kompanija u Silicijskoj dolini. I dok javna, odnosno vojna, novčana podrška od tada nije presušila, većina tzv. libertarijanca među poduzetnicima pretvara se da ne vidi koliko važnu ulogu igraju ta državna davanja.

U periodu od 2013. do 2018. godine, iznos koji država izdvaja za informatičku sigurnost trebao bi se povećati s 9 na 11,5 milijardi dolara. Amazon svoj sigurni “oblak” prodaje državnim agencijama, njih više od šest stotina, a ugovor je potpisao i s američkom Centralnom obavještajnom agencijom (CIA), i to u vrijednosti od 600 miliona dolara.

Ugovori između javnih službi i privatnog sektora uvelike razotkrivaju upletenost privatnih tvrtki u nadzor.

”Čak su i infrastrukturu američke Nacionalne sigurnosne agencije (NSA) izgradile privatne kompanije!”, objasnila je pred pažljivo odabranom kalifornijskom publikom godinu nakon afere Snowden Anne Neuberger, osoba zadužena za osiguravanje saradnje između tih dvaju svjetova ispred obavještajne agencije.

Činjenica jeste da ova saradnja pomalo nalikuje na rotaciona vrata.

Među najznačajnijim primjerima razmjene kadrova možemo istaći slučaj šefa sigurnosti Facebooka koji je 2010. prešao u NSA ili Regine Dugan, bivše direktorice DARPA-e, koja je trenutno potpredsjednica Googlea, ili pak slučaj bivšeg savjetnika Hillary Clinton u Državnom tajništvu, koji je postao odgovoran za strategiju u Microsoftu. Ne zaboravimo ni da je Condoleezza Rice članica upravnog odbora kompanije Dropbox.

Dugogodišnja doajenka Stanforda, sveučilišta koje je najuže povezano sa Silicijskom dolinom (upravo su tu stvoreni Google i Cisco), Condoleezza Rice je, postavši državnom tajnicom u Bushevoj vladi, postala i najočitiji dokaz odnosa između (javnog) sektora odbrane i (privatnog) tehnološkog sektora. Da ne spominjemo kako u Washingtonu, ali i u Bruxellesu, troškovi lobiranja internetskih divova (sada najvrijednijih svjetskih kompanija) neprestano rastu.

DARPA pak suptilno pokušava dovršiti tu osmozu dodjeljivanjem miliona dolara srednjoškolcima u obliku stipendija, s ciljem stvaranja rasadnika hakera (putem programa Manufacturing Experimentation and Outreach, Mentor). Agencija organizira i informatička natjecanja poput Cyber Grand Challengea, u kojem se informatičke ekipe bore za nagradu od dva milijuna dolara pokušavajući osmisliti najbolji program za zaštitu mreže. Putem Darpa Open Cataloga, agencija doprinosi čak i razvoju slobodnih softvera, među kojima su i softveri koji sprečavaju nadgledanje, poput poznatog Tora, stvorenog za anonimno surfanje Internetom. Premda na prvi pogled DARPA nema nikakve koristi od ovih investicija, koje direktno proturječe njihovim vojnim namjerama, one omogućuju državi da drži korak s inovacijama koje su van njezinog vidnog polja.

Central-Wolfe-Campus_HOK_Silicon-Valley_dezeen_936_3

Taoci naučne i tehnološke elite

I kad se čini da je ovakvo nasumično podupiranje dugoročno prerizično, agencijama preostaje mogućnost izravnog financiranja najperspektivnijih start-upova. Upravo je to uloga In-Q-Tela, fonda rizičnog kapitala koji je CIA stvorila 1999. godine, a čija je lovina, između ostalih, bila i softver za satelitsko snimanje (iz kojeg je nastao Google Earth), kao i Palantir, koji danas vrijedi između 5 i 8 milijardi dolara, a osnovao ga je jedan od najmoćnijih investitora Silicijske doline, libertarijanski heroj Peter Thiel (PayPal, Facebook). Ovaj program za prepoznavanje podataka iz mora nepovezanih informacija od velike je koristi tajnim agentima, a na listi njihovih savjetnika možemo naći bivšeg direktora CIA-e Georgea Teneta i… Condoleezzu Rice.

Rast Interneta i globalizacija elektroničkog prikupljanja obavještajnih podataka u devedesetima doprinose mutaciji sveučilišno-vojno-industrijskog kompleksa, stvorenog tokom 20. stoljeća, nauštrb sveučilišta, a u korist Silicijske doline. U februaru 2015., 40 zaposlenika laboratorija robotike sveučilišta Carnegie Mellon u Pittsburghu prešlo je u Uber. Propustivši prvi voz, big data kompanije su konačno prepoznale ”vojno-industrijski kompleks” – tu ”trajnu industriju naoružanja” zahvaljujući kojoj javna politika postaje ”taocem naučne i tehnološke elite” – a na koji je upozorio američki predsjednik Dwight Eisenhower u svom oproštajnom govoru 17. januara 1961. Djelokrug tog kompleksa uveliko se proširio od početne povijesne uloge kooperanta vojske koji trguje informatičkim oružjem. Novi sigurnosno-informatički kompleks obilježava ponajprije hibridizacija, istovremeno sužena i povećana, privatnog i javnog.

Sam termin “cyber-sigurnost” igra važnu ulogu u povećanju djelokruga tog kompleksa, odnoseći se istovremeno na sigurnost informatičkih struktura vitalnih za jednu državu (trgovačke centre, transportne i elektroenergetske sisteme, sisteme za prerađivanje otpada, banke, itd.) i na osiguravanje mrežnog prostora od napada koji ugrožavaju sigurnost države (organizacije sa subverzivnim ciljevima, Anonymusi, krađa podataka).

Možemo skicirati proces: država, odnosno NSA, prvo kupuje od kompanija za cyber-sigurnost propuste na njihovim programima zvane “zero-day”, koje niko još nije otkrio; zatim obavještajne agencije te sigurnosne ranjivosti prosljeđuju velikim digitalnim kompanijama u okviru tajnih programa poput Enduring Security Frameworka. Ove kompanije im vraćaju uslugu dijeljenjem svog know-how u analizi i istraživanju privatnih podataka.

Ova razmjena dobara pod državnom kapom uzrok je pomaka s misija vojničke odbrane (više ili manje vitalnih infrastruktura) prema policijskim misijama (nadgledanja pojedinaca).

Trebamo li zato velike digitalne platforme smatrati trgovcima oružjem? Ne trebamo, s obzirom na to da njihovo korištenje nije smrtonosno. Trebamo, ako uzmemo u obzir da privatni podaci koje prikupljaju mogu dovesti do određivanja vojnih meta.


Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh