Svijet

Nehumani uslovi života u Calaisu: Izbjeglice se žale na nasilje, nehigijenu, glad, krađu…

Kamp Jungle mnogi smatraju najgorim izbjegličkim kampom. Izbjeglice koje se tu nalaze govore kako bi se voljele vratiti u svoju zemlju, a zbog loših uslova života neki od njih pomišljaju i na samoubistvo…

Izbjeglički kamp u Calaisu - Anadolija

Na pojedinim dijelovima izbjegličkog kampa Jungle, u francuskom Calaisu na francuskom jeziku ispisane su riječi “sloboda, jednakost i bratstvo”. Mnogobrojne organizacije i aktivisti ovaj kamps su proglasile kampom s najlošijim uslovima života za izbjeglice, javlja Anadolu Agency (AA).

Novinar AA proveo je pet dana u kampu zajedno s izbjeglicama. Nemoguće je ne primijetiti velike pacove koji se slobodno kreću kampom, udaljenom 280 kilometara od Pariza.

Rođaci Hosam i Homar iz političkih razloga pobjegli su iz Irana. Već sedam mjeseci žive u karavanu koji im je poklonio Britanac. Kako kažu Francuska nije onakva kakvom su je zamišljali.

Hosam je u Teheranu završio fakultet, a kako ističe po danu svjedoče nasilju od strane građana Calaisa, a navečer policijskom nasilju.

Prije tri mjeseca grupa napadača ga je napala nožem i palicama. Presreli su ga, oteli mu novac i telefon, a zatim slomili nos i tukli ga dok se nije onesvijestio. On naglašava da je to postala rutina u kampu.

“Bojimo se otići u grad. Građani Calaisa su fašisti, a policija ih podržava. Dok fašisti tuku izbjeglice, policija samo gleda. Da samo gleda bilo bi dobro, nego im stišće ruke i čestita”, rekao je Hosm i dodao kako izbjeglice ne želi ni država ni narod.

Hosam kaže kako se policija ne bavi problemima izbjeglica.

“U Jungleu postoji jedna logika, glad. Koliko je izbjeglica gladan, toliko biva bez energije. I policija i narod sistematično primjenjuju nasilje nad izbjeglicama”, smatra Hosam.

Hosamove riječi potvrdio je i Sasan (22) iz Irana.

“Ovdje se suočavamo s dvije vrste fašista, narodom Calaisa i francuskom policijom. I policija i narod ukoliko vide izbjeglicu tuku je. Policija koristi suzavce, nebojevu municiju, udara šakama. Narod krade novac, telefone i tuče izbjeglice do iznemoglosti”, kazao je Sasan i dodao kako se i sam, kao i druge izbjeglice kaju što su došle u Francusku, a da je sada nemoguće da se vrati nazad.

Kako kaže više bi volio da je mrtav nego da podnosi sve ovo.

“Za sedam mjeseci sam sve izgubio, novac, pamet, humanost, čast. Ne znamo šta više da radimo. Kad bih se barem mogao vratiti u Iran. Možda sam stotinu puta pokušao pobjeći. Opet ću pokušati, nemam izbora”, očajno je kazao on.

Halil (42) s porodicom je pobjegao iz Teherana. On kaže kako razmišlja o samoubistvu.

Dodaje da su dali novac za šator koji se raspao. Požalio se da se već dva mjeseca nije okupao jer nema novca za to, a živi u prodavnicama ili šatorima drugih izbjeglica.

“Deset litara vode košta tri eura, šampon 50 centi, peškir jedan eur. Gdje da nađem pet eura. Čak i da ih nađem, čeka se od 10 do 15 sati u redu da se okupate. U kampu živi pet hiljada ljudi”, rekao je Halil i dodao kako bi radije umro u Iranu nego živio u kampu.

Njegov sin Suphan (17) kaže kako svojoj porodici u Iranu laže o tome kako u Francuskoj imaju sve i da im je dobro.

“Kako da majci kažem da nas tuku, da smo gladni i bolesni”, upitao je on dodavši kako je kao izbjeglica proputovao gotovo čitavu Evropu, a da je u Jungleu najgore.

I on se kao i drugi žali na francusku policiju.

“Kad im se obratite na engleskom, ne odgovaraju. Brinemo se šta misle. Mi smo ljudi, nismo čudovišta. Želimo to objasniti policiji, ali nas i ne gledaju. Jer ako ste izbjeglica u Jungleu, niste čovjek”, pojasnio je Suphan.

U kamp ne dolazi samo veliki broj izbjeglica iz različitih mjesta na svijetu, već i veliki broj volontera.

Najviše dolaze volonteri iz Velike Britanije. Oni su sagradili manje i veće prostorije na kojima izbjeglice mogu čitati, učiti, ali i obavljati vjerske obrede. Iako se na prvi pogled čini da kamp opstaje zahvaljujući volonterima, mnoge izbjeglice se žale da veliki dio volontera tu dolazi da se zabavi i da je svaki deseti volonter zapravo tu za izbjeglice.

Neki od njih čak koriste i drogu koju nude i izbjeglicama. Izbjeglice smatraju da pojedini mladi tu dolaze samo da popune slobodno vrijeme, a za neke vjeruju da rade za pojedine obavještajne službe Francuske.

U kampu je moguće pronaći izbjeglice svih profesija koji su u svojim zemljama bili uvaženi građani.

Ipak, u Jungleu postoje samo dva doktora, jedan je pedijatar, a drugi kardiolog.


Loading..
loading...

Facebook komentari

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije portala Haber.ba. Molimo autore komentara da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Haber.ba zadržava pravo da obriše komentar bez prethodne najave i objašnjenja - Više o Uslovima korištenja...
loading...
Na vrh