Predsjednik Trump, ohrabren svojim nedavnim spektakularnim uspjehom u Venezueli, ulazi u ove razgovore s Iranom sa zahtjevima koji se mogu opisati samo kao maksimalistički. Uvjeti su toliko ekstremni da ih čak i najiskusniji diplomati nazivaju nepobjedivima po dolasku.
Kako izvještavaju izraelske novine Maariv, Sjedinjene Države postavile su pet ključnih zahtjeva iranskoj vladi. Zahtjevi su transfer 400 kilograma obogaćenog uranija, uništenje iranskih nuklearnih postrojenja, uništenje iranskog kapaciteta balističkih raketa, kraj raketnog programa i kraj podrške savezničkim snagama u Jemenu, Iraku, Siriji i Libanonu. Ovo nisu početni zahtjevi; ovo su ultimatumi izdani pod pritiskom američke pomorske armade koja se približava.
„Rekao bih da bi trebao biti jako zabrinut“, rekao je Trump za NBC News kada su ga pitali o iranskom vrhovnom vođi ajatolahu Aliju Hamneiju. Trumpova iskrenost je iskrenost čovjeka koji je siguran u ishod. Nakon što je nedavno prisilio venezuelanskog predsjednika Madura na predaju, Trump je uvjeren da može ponoviti istu fantastičnu izvedbu s iranskom vladom. Ali Iran nije Venezuela. Iran se četrdeset pet godina pripremao za ovaj trenutak i mogao bi osujetiti Trumpov ambiciozni plan. Iskusni promatrači uvjereni su da je u Iranu nemoguće postići odrubljivanje glave ili vađenje tijela.
„Nakon 12-dnevnog rata promijenili smo našu vojnu doktrinu iz obrambene u ofenzivnu usvajanjem politike asimetričnog ratovanja“, izjavio je ovog tjedna načelnik Glavnog stožera iranskih oružanih snaga, general-bojnik Abdolrahim Mousavi, tijekom posjeta raketnom objektu IRGC-a. „Mislimo samo na pobjedu. Ne bojimo se površne moći neprijatelja.“ Takav prkosan stav može ukazivati na to da je Iran spreman za borbu.
Ova promjena vojne doktrine iranski je odgovor na razorne udare s kojima se suočio prošlog lipnja. Nakon što su proživjeli razdoblje kada je predsjednik Trump tvrdio da je iranski nuklearni program uništen, Iranci su se preračunali. Sada usvajaju vojnu doktrinu koja se u potpunosti temelji na brzom i odlučnom djelovanju, „brzom i odlučnom i ne bi se uklapala u američke izračune“, citirajući Mousavija.
Najzanimljiviji zahtjev predsjednika Trumpa je onaj koji će Iranu biti najteže ispuniti: demontiranje iranskog programa balističkih raketa. Kako je primijetila Bronwen Maddox, direktorica i glavna izvršna direktorica Chatham Housea, „rakete su jedini štit koji sprječava njegove protivnike da sruše njegov režim. Bez njega, Iran će biti ogoljen i izložen izraelskoj zračnoj moći i američkim stealth bombarderima – a nijedna iranska vlada to ne bi mogla preživjeti.“
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu to zna i koristi to za pregovore sa SAD-om. „Iran je više puta dokazao da se njegovim obećanjima ne može vjerovati“, izjavio je Netanyahu ovog tjedna tijekom sastanka s američkim posebnim izaslanikom Steveom Witkoffom. „Teheran koristi pregovore kako bi ubio vrijeme i prebacio ofenzivno oružje u skrovišta“, izjavili su izraelski dužnosnici za Kanal 14 .
„Priznajmo istinu“, izjavio je izraelski ministar energetike Eli Cohen na radiju 103FM. „Nema vrijednosti u diplomatskom sporazumu s Iranom.“ Međutim, ovaj stav dio je dublje zabrinutosti u Izraelu, naime da će Trump doista sklopiti sporazum, ma koliko slab, koji će osigurati opstanak iranskog režima.
Regionalni aspekt također unosi novi element nestabilnosti u sukob. Glavni tajnik Hezbollaha, šeik Naim Qassem, već je izjavio da njegova organizacija neće ostati neutralna u potencijalnom sukobu. „Odlučni smo braniti se“, izjavio je u televizijskom govoru 26. siječnja . „Sljedeći rat je rat za sve nas.“ Štoviše, otkrio je da su međunarodni akteri pitali Hezbollah hoće li braniti Iran u slučaju američko-izraelskog napada, a Hezbollah je odgovorio: „Hezbollah je uključen i meta svakog potencijalnog čina agresije. Odlučit ćemo u dogledno vrijeme kako ćemo djelovati.“
Američki državni tajnik Marco Rubio kaže da se moraju održati pregovori o „iranskim balističkim projektilima, podršci posredničkim mrežama diljem regije i njihovom postupanju s vlastitim narodom“. Međutim, Iran je vrlo jasno izjavio da je njegov raketni program „van dnevnog reda“. Visoki iranski dužnosnik rekao je u intervjuu za Reuters da je Iran spreman biti fleksibilan oko razine obogaćivanja uranija, koja bi se mogla smanjiti sa 60 posto na 3,67 posto, kako je predviđeno u JCPOA-u. Međutim, projektili nisu predmet pregovora.
Američki diplomat Alan Eyre, koji je pregovarao s Iranom o njegovom nuklearnom programu, rekao je: „Odlučivanje za neizravne pregovore diplomatski je ekvivalent kirurgu koji uzima dozu etera, a zatim stavlja rukavice prije teške operacije.“
Bijela kuća također ima malo iluzija o pregovorima, rekao je neimenovani dužnosnik: „Vrlo smo skeptični da će ovi pregovori biti uspješni, ali to svejedno činimo iz poštovanja prema našim saveznicima u regiji, koji nas mole da se ne povlačimo prerano iz ovih razgovora.“
Skepticizam je opravdan. Predsjednik Trump okupio je ogromnu silu: nosače zrakoplova, borbene zrakoplove i bombardere u bazama u regiji – ovo nije blef. Njegovi rejtinzi odobravanja su na najnižoj razini ikad, a ništa ne diže Amerikance na noge kao bombardiranje starog neprijatelja. Kriza s taocima iz 1979. još je uvijek bolno sjećanje u SAD-u, a predsjednik Trump zna kako iskoristiti tu bol.
Iran je također svjedočio mnogim od ovih pregovora, pretrpio je sankcije, atentate, kibernetičke napade i bombardiranja svog naroda i vlade. Iran je naučio kako biti strateški, kako preživjeti, kako pričekati svoje protivnike. Ali hoće li predsjednik Trump moći pričekati Iran, koji razmišlja u terminima desetljeća, a ne dana?
Najvjerojatniji ishod je onaj za koji se obje strane pripremaju. Pa ipak, to je onaj koji nijedna strana možda u potpunosti ne želi: vojni napadi, iranska odmazda, regionalna eskalacija i neodlučan ishod u kojem nijedna strana ne želi rat, ali ga ne može izbjeći. Trump će sve što se dogodi proglasiti uspjehom. Iran će proglasiti da je obranio svoj suverenitet. Regija će brojati svoje mrtve. A obje strane će se pripremiti za treću rundu za godinu dana ili manje.
Trumpovih pet zahtjeva ne samo da je nemoguće ispuniti, već je i namjera da budu odbijeni. A u trenutnom stanju stvari, odbijanje neizbježno vodi do drugog udara, sukoba koji nijedna strana ne želi, a opet svaka strana vjeruje da ga može postići. Pitanje više nije hoće li se dogoditi drugi krug udara na Iran; samo je pitanje kada i hoće li se požari koji su zapaljeni moći obuzdati prije nego što progutaju cijelu regiju, prenosi middleeastmonitor.
