Budući da Peking poslovično krije karakteristike i mogućnosti svoje obrambene tehnike, značajan broj stručnjaka i zrakoplovnih entuzijasta sveobuhvatno je analizirao nove kineske avione zaključivši da je riječ o letjelicama nove generacije za nadmoć u zraku, kakva se traži u mogućem sukobu širih razmjera na indopacifičkom području. Donosimo sve dosad uočene detalje budućih kineskih višenamjenskih lovaca za naprednu zračnu borbu
Zrakoplovna industrija te zemlje proslavila je krajem prošlog prosinca rođendan Mao Ce-tunga, državnika koji se smatra najvažnijom osobom u modernoj kineskoj povijesti, otkrivajući dva borbena aviona koji će biti dijelom obitelji sustava za zračno ratovanje u 2030-im godinama i nadalje.
Jedan, koji potpisuju dizajneri iz konglomerata Chengdu Aircraft Corporation, identificiran je kao J-36, a drugi, proizvod tvrtke Shenyang, još uvijek nije dobio oznaku, iako su mu, praktičnosti radi, pojedini analitičari dodijelili naziv J-50.
Obje letjelice, unatoč tome što se po nečemu razlikuju, dijele uglat oblik i dizajn bez vertikalnog stabilizatora, što je mnoge navelo da ih nazivaju lovcima 6. generacije, iako do danas ni kineska vojska ni vlada u Pekingu nisu objavile detalje o njihovim budućim ulogama.
Dobri poznavatelji kineske zrakoplovne industrije zamjećuju da premijera J-36, nazvanog po otisnutom serijskom broju, i drugog, zasad neimenovanog aviona, slijedi obrazac pojave lovca J-20 prije 14 godina. Njihovo premijerno prikazivanje popraćeno je uskratom objave službenih tehničkih podataka i malo je vjerojatno da će oni biti uskoro objavljeni, no svim trima letjelicama je zajedničko to da su otkrivene na dnevnom svjetlu i u blizini gusto naseljenog područja.
S obzirom na to da je odobreno objavljivanje njihovih fotografija, može se zaključiti da je Peking namjerno htio pokazati ostatku svijeta čime bi Kinezi uskoro mogli raspolagati.
Najspektakularniji od premijerno prikazanih aviona je onaj koji trenutno nosi naziv J-36 i smatra se najvećim lovcem dizajniranim i proizvedenim u Kini. Prema obliku i dosad viđenim mogućnostima testnog leta, konstruiran je za kombiniranje nadzvučnih performansi i smanjenog radarskog odraza u svim aspektima. Pritom valja naglasiti da je letjelica takvih sposobnosti cilj i američkog programa premoći u zraku sljedeće generacije (NGAD), a on je trenutno u zastoju zbog proračunskih problema.
Monstrum iz Chengdua
Avion koji je međunarodna zrakoplovna zajednica nazvala J-36 poletio je u pratnji Chengduova dvosjeda J-20B, dajući dobar prikaz njegove veličine. Analitičari Australskog instituta za stratešku politiku (ASPI) procijenili su da je dulji od svoje pratnje te da se proteže na oko 23 metra.
Njegovo dvostruko trokutasto krilo ima raspon procijenjen na 19 metara, s oko 200 četvornih metara površine krila, što je više od polovice površine koju ima američki lovac F-22 Raptor. Letjelice takvih dimenzija, ističu stručnjaci, mogu primiti puno goriva i jako su korisne ako se traži velik domet.
Na velike dimenzije J-36 upućuje i podvozje s tandemskim kotačima, kakvi se u pravilu koriste za avione teže od 35 tona. Smatra se da je središnji unutarnji prostor za oružje dužine oko 7,6 metara, što je dovoljno za smještaj dugodometnih projektila zrak-zrak PL-17, s time da i pomoći bočni prostori za oružje manjih dimenzija sugeriraju značajnu veličinu ove letjelice. Trenutno je nepoznato je li dubina njezine unutrašnjosti dovoljna za smještaj rotacijskog lansera projektila.
Analitičari su uvjereni da je težina uzlijetanja od 55 tona razumna pretpostavka, ukazujući pritom na to da je masa dvije trećine viša od one koju ima J-20, kao i da strateški bombarder B-21 Raider Northrop Grummana teži oko 82 tone.
Tlocrt J-36 pak nedvosmisleno govori o stealth tehnologiji smanjenog radarskog potpisa i nadzvučnoj brzini kretanja. Riječ je o modificiranoj inačici nevidljivog aviona, koji je prije pola stoljeća razvijao američki Lockheed, a zbog tadašnje tehnologije nije mogao sigurno letjeti. Ista varijacija oblika tzv. beznadnog dijamanta iskušana je i 2003. na Grummanovu X-47A Pegasusu, demonstratoru borbene bespilotne letjelice koja je poletjela samo jednom.
🇨🇳 Imagens em grande plano do caça de sexta geração da China J-36 durante o seu voo inaugural. pic.twitter.com/K2ywOht9j6
— geopol•pt (@GeopolPt) December 31, 2024
Radi se, naime, o tlocrtu u obliku dijamanta razvučenog u dvostruku deltu kako bi se smanjio transsonični i nadzvučni otpor te ima pregib na vodećim rubovima, kao i promjenu kuta zamaha. Takav pristup dizajnu nije idealan za postizanje stealth sposobnosti, ali istovremeno pruža određene smjernice za poboljšanja. Kod J-36 je primijećeno i to da su svi otvori senzorskih sustava skriveni u unutrašnjosti, što je temelj stealth tehnologije u gotovo svim aspektima.
Bezrepi tromotorac
Na J-36 nema okomitih repnih ni vidljivih kontrolnih površina, osim stražnjih rubova krila, s pet pokretnih ploča sa svake strane i jednom iza svakog motora. Takve se površine nazivaju elevoni i kombiniraju funkcije dizala za kontrolu visine i krilca za kontrolu nagiba. Kada se pomiču u istom smjeru (gore ili dolje), uzrokovat će silu zakretanja nosa aviona gore ili dolje, a kada se različito pomiču (jedan gore, jedan dolje), uzrokovat će primjenu sile kotrljanja.
Čini se i da su zglobne linije površina zadnjeg ruba prekrivene fleksibilnim omotačima, a vanjski par površina podijeljen je vodoravno da bi se formirala kormila kočnica, kao što je to slučaj na američkim modelima B-2 i B-21.
Analitičari smatraju da J-36 ima jedinstvenu konfiguraciju od tri motora, raspoređenih jedan pored drugog na stražnjem dijelu širokog središnjeg tijela. Zaobljeni i nakošeni ulazni otvori ispred prednjeg ruba krila, nalik onima na američkom F-22, opskrbljuju lijevi i desni motor, a središnji motor napaja se preko ulaza bez skretnice iznad tijela. Pojedini stručnjaci sugeriraju da ima tri motora jer Kina nema dovoljno jaku pogonsku osnovu za pokretanje u dvostrukoj instalaciji, no to se smatra manje vjerojatnim.
Većina stručnjaka pak vjeruje da dva motora daju dovoljno potiska za podzvučni let, a treći se uključuje za nadzvučno krstarenje. Na Zapadu postoji i ideja da na tromlazni raspored utječu faktori stabilnosti i kontrole jer dopuštaju simetrično vektoriranje potiska u nagibu s jednim motorom koji nije u funkciji. Također, smatra se da bi tri motora potiska od 10 tona trebala biti dovoljna da J-36 postane superkrstareći nadzvučni avion bez korištenja dodatnog izgaranja goriva.
Uz to, osim većeg potiska, tri uparena motora velikog volumena mogla bi biti vrlo važna za podršku proizvodnji električne energije, što bi bio glavni element u zrakoplovu sljedeće generacije, omogućujući mu pokretanje senzora, komunikacijskih i sustava hlađenja te kontrole leta, ali i integraciju oružja usmjerene energije.
Trenutno najveća nepoznanica vezana uz J-36 njegovi su materijali, planirani paket oružja, prilagodba senzora i sposobnosti elektroničkog ratovanja. Bez obzira na te podatke, čini se da je to avion optimiziran za smanjenu vidljivost, veći dolet i performanse na velikim visinama, kao i optimizirano manevriranje u podzvučnim uvjetima leta, prenosi tportal.
