Stojanka je ranije izgubila jednog sina, koji je bolovao od raka, a sada je izgubila troje bližnjih, pored Gorana, i svirepo ubijenu snahu Gordanu i unuku Lidiju.
Suze same idu dok govori o unuki, čiji joj gubitak nanosi najveći bol, kako sama priznaje.
Prisjećajući se kobne večeri, kada su upravo iz njenog doma Goran, Gordana i Lidija otišli u smrt, Stojanka kaže:
– Ispratila sam ih te noći i moja Likica, sunce moje, kaže mi: ‘Da mi hraniš ove životinje, kućne ljubimce”.
Baka dodaje da je Lidija mnogo voljela životinje.
– Kada su odlazili, onako u šali, prijeteći mi prstom rekla mi je: ‘Hajde spremi se, dođi nam, nisi odavno – dodaje nesretna starica.
Teško joj je da priča, kaže, usta joj se suše od muke.
– Moja Likica… Kako je mogao neko da digne ruku na dijete. Na onako dobro dijete, za nju me najviše srce boli. Mlado i zeleno, dobro dijete. I stanove i kuće bih dala, sve bih dala, samo da su živi. Ej, kuku majko moja – ne može da se suzdrži baka Stojanka.
Porodica Đokić je brutalno ubijena u ataru sela Moravac u noći između 26. i 27. septembra. Za počiniocima se traga.
Ni baka Stojanka i Goranova snaha Verica već noćima ne spavaju. Kako navode, pored sve boli koju osjećaju zbog gubitka najbližih, pogađa ih to što se iznose razne neistine, da su bili u nekoj sekti i slično.
Ona kaže da zna “da ništa drugo ne može da razlog osim para”. Ne može ni ona da sluša, kako navodi, razne laži o svojim najmilijima.
– Ma, kakve sekte, kakve gluposti. Znam da je pare nosio u kolima. Napadali su ga tri puta. Sva tri puta u stanu, a posljednji put su ga šipkom u glavu udarili. Onda je naletio komšija i odbranio ga. Sve su mu pare tu bile – zaključuje baka Šojka, piše Kurir.
