Predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Sonja Biserko, za Avangardu govori o aktuelnim dešavanjima u regionu, politici Vučića, ideji Otvorenog Balkana koja je za nju “nova verzija ‘srpskog sveta’“, euro-atlanskim integracijama, sigurnosti na Balkanu, novom visokom predstavniku u BiH, potezima Milorada Dodika za koga kaže da “dugi niz godina razgrađuje Bosnu i Hercegovinu i najavljuje njen miran raspad. Što realno nije moguće. Danas kada je njegova pozicija ozbiljno dovedena u pitanje, Dodik dodatno radikalizuje retoriku i suštinski veoma svjesno BiH gura u konflikt. Zašto? Zato što lično nema drugog izlaza. Dodikova politička karijera privodi se kraju… Dodikovo ponašanje je rizično i niko u svijetu više neće tolerisati scenario koji bi doveo do sukoba. Čak ni Rusija.“
Ovo je, u intervjuu za Avangardu, rekla predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, Sonja Biserko. Biserko kaže da je Zapad dugo tolerisao zvanični Beograd, koji je posljednjim pokušajima destabilizacija regiona – prije svega Bosne i Hercegovine i Crne Gore – ipak “otišao predaleko“.
“Od 2012. godine i dolaska na vlast Srpske napredne stranke, Zapad je prečesto žmurio na pojedine neprihvatljive poteze službenog Beograda prema državama regiona, obrazlažući to nastojanjem da Srbiju po svaku cijenu zadrži na evropskom kolosijeku. Pokazalo se da je takva politika neefikasna i da nije dovela do razrješenja dileme za šta se Srbija opredijelila, kojem civilizacijskom krugu pripada“, objašnjava Biserko za Avangardu. “Aleksandar Vučić je takav stav Zapada vješto koristio, nastavljajući da se oslanja na tzv. četiri stuba vanjske politike Srbije. Međutim, situacija se u međuvremenu značajno promijenila.“
Što je utjecalo na promjenu o kojoj govorite?
BISERKO: Dolazak nove administracije u Washingtonu, koja se vraća na prethodnu politiku dovršavanja “nezavršenog posla“ na Balkanu. U globalnom geostrateškom nadmetanju koje dominira u međunarodnim odnosima, Balkan se percipira kao zapadna sfera uticaja i, u tom smislu, Zapad će nastaviti sa politikom stavljanja pod svoj kišobran cijelog Balkana.
BiH i Crna Gora su, kažete, glavne mete destruktivne politike zvaničnog Beograda. Šta se to zapravo kuha u BiH?
BISERKO: Milorad Dodik dugi niz godina razgrađuje BiH i najavljuje njen miran raspad. Što realno nije moguće. Danas kada je njegova pozicija ozbiljno dovedena u pitanje, Dodik dodatno radikalizuje retoriku i suštinski veoma svjesno BiH gura u konflikt.
Zašto?
BISERKO: Zato što lično nema drugog izlaza. Dodikova politička karijera privodi se kraju…
Privodi se kraju?
BISERKO: Naravno. Cilj Inzkovog zakona je da sa političke scene BiH ukloni sve radikalne političare. Dodik je osporio imenovanje novog visokog predstavnika, ali ipak pokazuje spremnost da se sa njime sretne. Dodikovo ponašanje je rizično i niko u svijetu više neće tolerisati scenario koji bi doveo do sukoba. Čak ni Rusija.
Kakve mogu biti posljedice odluke Skupštine entiteta RS da poništi Inzkov zakon?
BISERKO: Zaključci Skupštine RS pre svega su pokušaj Dodika da postigne jedinstvo Srba po tom pitanju, kako bi na taj način osporio ne samo zakon i legitimitet novog visokog predstavnika, nego i sačuvao vlastitu poziciju. Međutim, takva odluka nije validna jer, prema Dejtonskom sporazumu, posljednju riječ ima visoki predstavnik. Pritom, Inzkov zakon nije nikakva samovolja, jer Inzko ima podršku SAD i EU, posebno Njemačke.
Novi visoki predstavnik Christian Schmidt naslijedio je situaciju koja će mu na startu omogućiti da djeluje konstruktivnije. Podsjećam da Inzko godinama nije imao podršku za primjenu Bonskih ovlaštenja; izgleda da se situacija u tom smislu promijenila. Tim prije što upravo Inzkov zakon najvaljuje radikalniju primjenu Bonskih ovlasti.
Politički direktori Upravnog odbora PIC-a, na sastanku 1. i 2. decembra 2020. godine, ponovili su da “entiteti nemaju pravo na otcjepljenje od BiH i da oni pravno postoje samo na osnovu Ustava BiH“. Te su stvari jasne.
Je li jasno i to da, uprkos svemu, Dodik nastavlja da srlja, da vuče rizične poteze i da ga u tome na neki način podstiče zvanično Sarajevo?
BISERKO: Naravno da razvoj situacije u Bosni ide na ruku zvaničnom Sarajevu, ali nisam sigurna da je ono danas doraslo da se adekvatno nosi sa novonastalom situacijom. Tim prije što će ona zahtijevati drugačije ponašanje i svih lokalnih aktera, uključujući i aktuelne bošnjačke političke elite.
Koliko Dodika u tom smislu podstiče Rusija?
BISERKO: Rusiji odgovara status quo i nekonsolidovani Balkan, jer tako sprječava širenje euro-atlantskih integracija regiona. Međutim, Rusija ipak neće stati iza Beograda, niti će ga gurati u ozbiljniji konflikt, jer su prioriteti Moskve drugde: njeno najbliže okruženje. Sviđalo se to Dodiku ili ne, budućnost Balkana prevashodno je u rukama SAD, Velike Britanije i EU. Ukoliko Zapad bude koherentan i dosljedan, situacija na Balkanu značajno će se promijeniti.
Iako je Vijeće sigurnosti UN-a odbacilo rezoluciju Rusije i Kine, u kojoj su ove dvije zemlje tražile ukidanje Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini, ambasador Rusije u Sarajevu Christiana Schmidta naziva “građaninom SR Njemačke“. Zašto se Moskva protivi dolasku novog Visokog predstavnika?
BISERKO: Osporavanjem novog visokog predstavnika, Rusija želi produžiti agoniju Balkana i osporiti njegov legitimitet. Kao što ste i sami rekli, rusko-kineska rezolucija je odbačena i novi visoki predstavnik već je preuzeo dužnost.
PIC se sastoji se od 55 zemalja i organizacija koje na različite načine pružaju podršku mirovnom procesu – osiguravajući finansijska sredstva, dajući trupe u sastav EUFOR-a ili idirektno sprovodeći operacije u Bosni i Hercegovini. U PIC je također uključen jedan broj promatrača, koji se mijenja. Članice Upravnog odbora su SAD, Francuska, Velika Britanija, Italija, Japan, Kanada, Njemačka, Rusija, Vijeće EU, Evropska komisija i Organizacija islamske konferencije (OIC), koju predstavlja Turska.
Sredstva za finansiranje OHR, koja dodeljuje PIC, za 2020/2021 iznosi 5.327.627 eura; od toga, više od 80 procenata pokrivaju SAD (22%), EU (47.68%), Japan (10%), Velika Britanija (6.695), dok Rusija učestvuje sa svega 1,2%. Ovo je jasna ilustracija koliko Rusija realno može da dobaci i finansijski potkrijepi svoje angažovanje u BiH. Njena remetilačka uloga u ovolikoj mjeri bila je moguća jer se Zapad, suočen sa vlastitim izazovima, bio dezangažovao na Balkanu posljednjih deset godina. Čini se, a i nadam se, da će se SAD i EU držati svojih najavljenih ciljeva na Balkanu.
To znači da će novi visoki predstavnik u BiH Schmidt imati snage da smiri strasti u BiH?
BISERKO: S obzirom na široku podršku koju uživa, novi visoki predstavnik ima sve pretpostavke da ozbiljno promijeni realnost u BiH, što ne znači da neće nailaziti na opstrukcije sa raznih strana. Posebno Rusije i Srbije.
Schmidt je rekao da se neće ponašati kao diplomata, nego kao političar. Šta to znači?
BISERKO: Znači da će biti mnogo konkretniji i direktniji i da će stvari nazivati pravim imenom; da će sankcionisati svaku opstrukciju, što podrazumijeva i korištenje Bonskih ovlaštenja. A za to već ima podršku.
Vidjeli ste da se posljednjih sedmica dosta spekulisalo o tome da li bi se Srbija umiješala u eventualni sukob u BiH.
Mislite da bi se Srbija usudila?
BISERKO: S obzirom na novi politički kontekst, kao i odlučnost SAD i EU da zajedno djeluju na Balkanu, teško je zamisliti da bi se Srbija usudila da uđe u takav sukob. Ne smijemo zanemariti činjenicu da Rusija naoružava Srbiju, kao i da je retorika zvaničnog Beograda veoma ratoborna i uznemiravajuća. Ipak, eventualna odluka da ipak uđe u takav sukob i Srbiji i RS bi donijele sankcije.
Srbija se, kažete, naoružala. Mađutim, vlast je u ozbiljnim problemima: predsjednik Vučić, njegova porodica, ministar Aleksandar Vulin povezuju se sa kriminalnim klanom Veljka Belivuka. Koliko ova afera može uzdrmati zvanični Beograd?
BISERKO: Okidač za tu aferu došao je iz vana i ozbiljno je uzdrmao aktuelnu vlast u Srbiji. Pitanje je koliko toga će još biti objelodanjeno. Vučić nema veliki prostor za manevrisanje, ni način da se odbrani, izuzev novog zaoštravanja i na unutrašnjoj i na regionalnoj sceni. Bojim se da Srbija polako postaje Kolumbija, koja će, ukoliko odbije da promijeni politiku, permanentno ugrožavati stabilnost susjeda. Što je veoma zabrinjavajuće ne samo za Srbiju, nego i za region. To bi se, kao i do sada, iskazivalo preko “zaštite“ srpskog naroda u regionu. Međutim, treba imati u vidu i činjenicu da će Amerika biti usredsređena prije svega na borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Otvaranje afere Belivuk nagovještaj je u kom pravcu se ide. Američke agencije prate tokove novca na Balkanu i samo je pitanje trenutka kada će i kako početi da ove probleme stavljaju na dnevni red.
To se može zaključiti i iz izjava ministra vojnog Nebojše Stefanovića?
BISERKO: Predsjednik Vučić ruši samog sebe, jer nije sposoban da obuzda sopstvene apetite. Drugo, i njegovo najbliže i veoma korumpirano okruženje veoma je ugroženo, pa nije nemoguće očekivati “izdaje“, koje Vučića mogu skupo da ga koštaju.
Moskva Vučića, takođe, ima u šaci i od njega očekuje da održi status quo u regionu. Istovremeno, Amerikanci imaju precizne podatke o novčanim tokovima, što Vučića, kao i najveći dio njegovih najbližih saradnika najviše ugrožava i kompromituje.
Znači li to da je Zapad definitivno digao ruke od predsjednika Vučića?
BISERKO: Zapad je Vučića dugo podržavao, jer je od njega očekivao saradnju, prije svega kad je riječ o Kosovu. Potpisivanjem Briselskog sporazuma, Vučić je stekao status “konstruktivnog političara“, koga je Zapad za to dobro nagrađivao. Ipak, riječ je bila samo o iluziji, proizašloj iz nedovoljnog razumijevanja Zapada da Srbija neće žrtvovati svoj državni projekat radi članstva u EU, jer bi time stavila tačku na vlastite velikodržavne aspiracije. Kada je postalo jasno da Vučić, umjesto ispunjavanja obećanja, samo manipuliše, predsjednik Srbije počeo je da gubi podršku Zapada. Naročito nakon pobjede predsjednika Bidena.
Razlog što je Vučić tako dugo uživao podršku Zapada leži i u tome što u Srbiji nije bilo partnera na drugoj strani. Zapad ima percepciju da je ta “druga strana“…
Opozicija?
BISERKO: Naravno. Zapad, dakle, shvata da je opozicija u mnogo čemu radikalnija od Vučića. Otvaranjem afere Belivuk, Krušik i Jovanjica, zapadna podrška Vučiću počela je da se topi.
U međuvremenu, u samoj Srbiji dnevno jača otpor aktuelnoj vlasti na životnim pitanjima, pored ostalog i zbog bahatosti i arogancije Vučićeve vlasti prema građanima.
Šta znači ideja “Otvoreni Balkan“? Zašto je ona prihvatljiva Albaniji i Sjevernoj Makedoniji?
BISERKO: Ta ideja nije konkretizovana niti do kraja domišljena i služi kao pokriće Vučiću, koji se očito nalazi u nezavidnoj situaciji. Kada je riječ o Severnoj Makedoniji i Albaniji, te dvije države će, čim dobiju signal Brisela za početak otvaranja procesa pregovora za članstvo u EU, izgubiti interesovanje za pomenutu inicijativu.
Njemačka ne podržava ideju “Otvoreni Balkan“.
Zašto?
BISERKO: Zato što je pokrenuta bez konsultacija sa Berlinom i Briselom, ali i zbog toga što Njemačka regionalnu saradnju podržava u okviru Berlinskog procesa.
Crna Gora, Kosovo i BiH takođe ne podržavaju tu ideju.
BISERKO: Tri države koje ste spomenuli svjesne su da je “Otvoreni Balkan“ nova verzija “srpskog sveta“, što suštinski najviše pogoduje Srbiji, koja bi time zaokružila ekonomski prostor. S obzirom na to da je Srbija pojedinačno najveća zemlja Zapadnog Balkana, skoro veća od svih zajedno, ta inicijativa je u prevashodno u srpskom interesu. Međutim, kako ona nije razrađena, a nema ni podršku Njemačke, sve ostaje samo na nivou ideje.
Jeste li iznenađeni odlukom Amerike da prihvati Sjeverni tok 2? Šta je na to uticalo?
BISERKO: Donald Trump i njegova politika “America First“ značajno je narušila odnose sa EU, ali pre svega povjerenje koja je bilo ključno za taj višedecenijski savez. Trump je u suštini samo kristalizirao odnose sa svima, pa i sa EU i NATO. To je bio podstrek da se sva savezništva preispitaju i ponovo formulišu u novim međunarodnim okolnostima. Predsjednik Biden, koji ima ogromno međunarodno iskustvo, odmah je najavio revitalizaciju transatlantskog savezništva, uključujući NATO i EU, kao kamen temeljac kolektivne sigurnosti i zajedničkih demokratskih vrijednosti. Evropa je bila prva destinacija koju je predsjednik Biden posjetio.
Američki predsjednik je sa Angelom Merkel definisao šest zajedničkih prioriteta, poput Afganistana, Kine, Irana, Rusije i Ukrajine, ali i Zapadnog Balkana, gdje je prvi prioritet rešavanje postojećih problema i postizanje sporazuma između Kosova i Srbije.
Odnosi između ovih zemalja više nikada neće biti isti.
Zašto neće biti isti?
BISERKO: Zato što je riječ o različitim interesima, ali i o drugim pitanjima. Odnosi Rusije i Njemačke, na primjer, imaju posebnu logiku, pa ne iznenađuje to što je Biden prihvatio Severni tok 2, uz napomenu da bi sankcije naštetile odnosima sa evropskim saveznicima, kao i da je takva odluka u nacionalnom interesu SAD.
Amerika se na Balkanu percipira kao ključni akter, što je i bila, prije svega kada je riječ o miru i bezbjednosti. U tom smislu je, itekako, važan njen povratak na Balkan, ne samo kao podrška EU, sa kojom se bitno razlikuje u metodologiji: EU postavlja određene uslove kao pripremu za članstvo, što je mnogo zahtijevnije; istovremeno, SAD su u svom djelovanju robusnije, ali to je jedini jezik koji lokalni lideri razumiju.
Kakva je u tom slučaju perspektiva projekta “srpski svet“? Dopisnik Komersanta sa Balkana, novinar Genadij Sisojev, u intervjuu Avangardi kaže da “pokušaj kopiranja politike Rusije u postsovjetskom prostoru može biti koban i za Vučića i za Srbiju“.
BISERKO: “Srpski svet“ je i dalje dominantna politika srpskih elita. Vučićev režim do kraja je ogolio suštinu tog projekta, njegove aktere i destruktivni potencijal kako za region, tako i za samu Srbiju. S obzirom na to da su na horizontu nove zapadne politike za Balkan, Srbija će, ukoliko ne bude bila spremna da se odrekne projekta “srpski svet“, ponovo završiti u izolaciji.
