Zadrani su ljuti i ogorčeni, upozoravaju i negoduju. Vlasti pred tim zatvaraju oči i tako iz godine u godinu.
Čitateljica Fenix-magazina (podaci poznati redakciji) se nedavno u to nepisano pravilo „turistima jedna cijena, domaćima druga“ i sama uvjerila. Šetala je zadarskim Poluotokom i razgledavala trgovine. Ušla je u jednu od trgovina i upitala trgovkinju za cijenu jedne obične haljine koju bi nosila na kupanje. Odgovor je bio – 700 kuna (oko 180 KM).
– Jesam li dobro čula, 700 kuna? Za haljinu od poliestera dati 700 kuna? – zapitala se onako naglas čitateljica Fenixa koja je mailom poslala svoju priču.
No, čim se ona začudila cijeni, trgovkinja je intervenirala spustivši cijenu.
– To je cijena za strance. Za domaće je 350 kuna (oko 90 KM) – rekla je prodavačica.
Ma da je i trostruko manje, previše je, napisala je naša čitateljica koja ne može vjerovati da bi neko kupio komad odjeće za odlazak na kupanje od nekvalitetnog materijala po cijeni od gotovo 100 eura.
– Zahvalila sam se i izašla iz trgovine. Na trenutak sam razmišljala hoću li joj prokomentirati cijenu i reći kako je to nije u redu, ali naposljetku nisam. Svako ko dodirne tu tkaninu i plati tu cijenu, sam je kriv – napisala je čitateljica.
